postumno

Zdeslav Trlja nije bio od onih koji bi pod uobičajenim okolnostima pridavali prevelik značaj izjavama poput "ne vjeruj ljudima koji se ljute", no slučaj je htio da to bude posljednje što macchiato veli Nikoli klizeći mu u ždrijelo, uzaludno se omotavajući oko umnjaka ne bi li kupio sekundu ili dvije da se uvjeri jesu li mu sjele. S druge strane, moguće je i da nije htio. Slučaju se često događalo da se stvari ne odvijaju kako bi htio, posebno ako su imale kontranavoj. Sve je to bilo za ljude, posebno za one čiji je mentalni ustroj odražavao blistavo zdravlje pripadajućeg tipa. Bilo kako bilo, prema posljednjim se riječima ne smijemo ophoditi nehajno jer nas netko može vidjeti i kasnije ustvrditi kako smo lakomisleni te je Zdeslav suočen s istima ošutio i stisnuo usta u jumf, mudroliko klimajući glavom i misleći "uvalim im... ummm... krute".

Tako je to bilo, a ako mi ne vjerujete poslušajte AC/DC.
Link

aha. dok je Karmen Salpa uokolo 02: 20 kontala o izvjesnoj nervozi u lijevoj nozi koju joj ziher unose dvije lampice iz strujnog kruga: plava, maxteveova i dreč crvena, televizorasta... Kameni je vježbo kamenu facu pred ogledalom ispisanim datumima- razlog ovom kreativnom ispadu i dalje nepoznat, eventualno more biti prozaika tipa 'zapišavanje teritorije'... hm hm... imal poante.. ima!

"nije lako- stari se polako."

na!

:D*

bolje runda kave i zapišavanja neg nad "prijenosni omjeri u diferencijalu" knjavanja :D
lovder! :*