Ručkić krčkić

Ako se slučajno dvoumite između sataraša i ratatouillea, izaberite sataraš: neusporedivo jednostavnije, a podjednako ukusno. Zapraf, stvar je samo u tome što Hercegovci (jer to je njihovo jelo) nemaju tak dobar marketing kao Francuzi pa samo zato globalno selo misli da je ratatouille neznamkakav specijalitet, a za sataraš nije ni čulo. Međutim, ako vas, kao danas mene, neki kreativni zloduh natjera na pokus, i to spajanje 4 recepta, onda se ipak odlučite za čorbasti ratatouille - opet, jednostavnije, brže, podjednako ukusno, a rekla bih i ukusnije od onog na gusti umak. Znam što govorim, jer sam ratatouille (čorbastu, ilitiga pomodnije rečeno, "ragu" verziju) naučila kuhati prije nego sataraš.

I tak, ja sam već sita trebala dremuckati i ponovno čitati Faulknera, što sam si obećala ovog ljeta, ali jock, klopa još uvijek krčka u pećnici, ja gladna, Faulknera nemrem natašte... I zato se ovdje rječkam s ovdašnjima. I krivo mi je zbog toga, ali već mi je dugo na vrhu jezika odrezati ovo što sad jesam, i skresati da mi je dosta tolerirati tuđe zadrtosti zato jer mi stalno serviraju svoje zadrte, konzervirane i ukiseljene povijesti: sve je to marketing.

A kad ga spušim, dugoročno ili nakratko, uvijek se naljutim, na sebe prvenstveno: zar mi nije dosta toga da me netko/nešto gnjavi? Zar sam doista toliko tašta da si moram dopustiti gnjavažu e da ne bi ispalo kako sam srca nesmiljena i nesposobna za povijesnu empatiju?

Ne, nisam nesposobna; ali nisam voljna. Ljude procjenjujem ne po tome tko i kakvi oni misle da jesu, nego po tome kakvi su prema meni i kako se osjećam kad sam s njima. Svatko svakome povremeno prijeđe granice ugode, a to je ponekad jako dobro, izvuče nas iz učmalosti, samodovoljnosti, samodopadnosti, ili zatvorenog kruga iluzija; ali povremeno je simptom neke opće i neizlječive boljetice, najčešće bezobzirnosti. Jer, zašto bi u nekom odnosu jedan stalno potirao svoje da bi drugi svoje rasprostirao? Ne ide to tako; ne dugoročno.

Ili, netko te povrijedi onako samo, usput, kakti, nešto važno zaboravi, i jako, jako, jako joj je žao poslije, ali jebiga, ja znam što taj zaborav znači, može značiti samo dvije stvari: ili sam ja nevažna, ili je ta osoba sama sebi toliko velevažna da smo svi nevažni. A to opet ne ide, ne dugoročno.

Kad god sam nekoga ekspedirala iz svojeg društva i života, ti ljudi, ili čak i neki drugi, nametali su mi osjećaj krivnje: kao, nisu oni loši. Vjerojatno nisu. Ali meni jesu: škode mojem raspoloženju, mojem samopoštovanju. Ipak, dio krivnje moram preuzeti: svoju pogrešnu procjenu. Svoju nadu da se odnosi mogu fino ugoditi i baš onak dobro škljocnuti, unatoč razlikama. Ponekad mogu; najčešće ne. Ako su se obje strane svesrdno potrudile, nema krivca; ali, ako nisu, onda to nisam ja.

A sad bi ratatouille trebao napokon biti gotov. I fin. Ali hebga, previše je to truda za ishod koji i s mnogo manje napora može biti podjednako dobar.

dobar tek!

Blogme, bio je dobar! Nemrem reći da se sav taj moj kulinarski trud isplatio, moglo je i lakše, ali nije otišao utaman. A kak bu to tek sutra dobro! Mljac :-))

vega, di si našla podatak da je sataraš (naziv mislim) hercegovačko jelo?
ja to ne nalazim nigdje osim kod jednog recepta u kulinariki, ali oni mi nisu mjerodavno u tom dijelu.

interesira me, nije nikakova kritika :-)

A valjda sam i ja našla na coolinariki, nemam pojma... Moj otac je porijeklom Hercegovac i znam da je stalno gnjavio moju staru da to nauči raditi, a ona nije znala - možda i zato. Ukratko, kad je ona naučila raditi satarš, to je bila neka prilično bezvezna verzija, koju nisam voljela. Sad sam spojila ovo s Coolinarike s nekim kuhar.ba ili slično i odličan mi je :-))

Evo što kaže Wikipedija:

Sataraš
Sataraš

Podrijetlo
Mjesto podrijetla Baranja
Regija/Država Hrvatska
Detalji
Temperatura jela toplo i hladno
Glavni sastojci povrće
Sataraš je jelo od povrća porijeklom iz Baranje. Razne slična jela se mogu naći širom srednje i južne Europe.[1]

Poslužuje se kao toplo predjelo, prilog mesnom jelu ili samostalan obrok uz rižu ili krumpir. Kao i jelo Ratatouille, sataraš je ukusan i hladan, nakon što se prožmu sastojci. Najčešće se priprema od crvenog luka, paprike i rajčica, a često se priprema i uz dodatak tikvica, patlidžana i mrkve. Od začina se dodaje sol,a po želji žličica šećera, papar i mravinac. Jelo se priprema u širokoj tavi kako bi tekućina brže isparila, a povrće zadržalo željenu čvrstoću.

i ja sam pogledala u wikipediju, pa onda u rječnik, pa . . . . znaš kako to ide :-) i ništa ne upučuje na hercegovačko jelo.

Bratoljub kaže da je ispravno satara - isjeckano povrće itd., a satara (naglaske nemrem metnuti) je turcizam.
ovdje kod mene upotrebljavaju "satarica" za tu vrstu sjekirice.

Ha, čuj, ista mi je stvar sa "čorbanac" ili "čobanac" !!!!! - diskusije do bola.

Hvala kaj si i ti išla pogledati :-))
Tvoj tata je kriv za sve :-)) - nebu nam zameril

Ma, bit će da je porijeklo naziva u tome što se satareš dok narezuckaš svo to povrće ;-)) I je, moj stari je dežurni krivac za sve, a baš šteta što nije živ pa da proba moju verziju satrane hrane. Odoh prileći, ufff, ispekla sam i paprike, sad sam danima vega u smislu vegetarijanka.

:-))) zaključak zašto se jelo tako zove je odličan.

prilegni i odmori se!

Ne znam, jel' smijem tu ponoviti dio tvog teksta, jer je tu neki znak CC, ali to je c/p tebe:

'Ili, netko te povrijedi onako samo, usput, kakti, nešto važno zaboravi, i jako, jako, jako joj je žao poslije, ali jebiga, ja znam što taj zaborav znači, može značiti samo dvije stvari: ili sam ja nevažna, ili je ta osoba sama sebi toliko velevažna da smo svi nevažni'



Može značiti i treću stvar, ne samo tvoje dvije stvari...može značiti, da je ta druga osoba, koja nisi ti, u sranjima do brade, da nemre spavati od brige, da je u svojim problemima, i da načas zaboravi tvoje...a ti nisu u stanju ili ne želiš ili ne možeš nekog drugog shvatiti, da i netko drugi ima briga, a ne samo ti.
Nerado ovo pišem, ali mi je žao, da sve ide preko bloga, a ne preko privatnog e-maila, pvt-a ili usmeno.

Ah, jesemti, juicy, ti se našla, a uopće na tebe nisam mislila, nego na onu koja me pozvala na more, ja se spakirala i čekam je, a ona zaboravila da me pozvala. Međutim, baš zgodno, odlično si potvrdila moju tezu: postoje samo DVA zaključka. Ti potvrđuješ onaj drugi.

Viš, sad se pitam kak to da sam na tvoj prekršaj zaboravila, a njen nikak nemrem... Valjda smo si ti i ja podjednako (ne)važne pe me to nije toliko pogodilo. Prema tome, moš mirno spavati i bavit se svojim problemima.