Gotovo.

Riknuo mi laptop prije nekoliko dana...ništa strašno, sve što moram je reinstalirati windowse koji su se nabrali svakojakih sranja zbog moje lijenosti...
Ali najiskrenije mi se neda...i pravdam se samome sebi zauzetoscu...poput ovisnika o cigarama koji trazi opuske po pepeljari samo da ne bi morao sjedati u auto i ici do benzinske u gluho doba noći...te se hvatam mobitela...gubeći živce s autocorrect-om...
Beni ide sutra ujutro na operaciju očiju.
Nije mi svejedno iako Tamara kaže da je rutinska...
A uz sve to još je i danas nekako bolezljiv...povratio je nekoliko puta...
Vjerojatno zbog prezderavanja jučer.
Vidit ćemo šta će biti do sutra...

Kako objasniti nekome da te ne pokušava promjeniti?
Bez obzira na svoje dobre namjere...
Da nikada nećete biti neka druga osoba koju je upoznala prije unatoč nekim osobinama koje su vam možda zajedničke?


Umara me to.

Bio sam jako zaljubljen u nju.
Vjerojatno je i još uvijek volim.
Možda ću i do kraja života.

Pusti me na miru i postuj tugu.
Ne razmišljam o tebi. Tvoj život je u tvojim rukama.
Jednom sam brinuo za nekoga više nego za sebe i opekao sam se.
Ne želim to ponoviti.
Je li ikakva šteta učinjena?
Možda.
A opet...možda se jedino tako može preživjeti u svijetu odraslih ljudi.

Misleći samo na sebe.