Životinjsko carstvo

Evo, ja sad vodim veliku borbu sa svojom savješću: sjedim, pijuckam bijelu bevandu, čekam da mi se ispeče batak s dobatkom. A trebalo bi obrisati prašinu. Bar to. Trebalo bi još svašta, ali ovo bi se dalo dok sjedim, pijuckam bijelu bevandu i čekam da mi se ispeče batak s dobatkom.

Ali, meni je veći gušt sjediti i pijuckati bijelu bevandu, uz malo Iskrice, malo mailanja, malo pasijansa, nego brisati prašinu. Iako mi je gušt kad je nema.

Eh, sad bum još ispala alkoholičarka. Već nekoliko puta jesam, prvi put zato jer sam teturala od vrtoglavica, a imala sam ih od nastupajućeg klimakterija, ali nikome (pa ni meni) nije palo na pamet da taj već kuca na vrata, pa sam jednostavno teturala... Da sam bila mlađa, mislili bi da sam trudna; a ovak, rekli ljudi, pijanica.

Drugi put sam teturala od visokog tlaka, a liječili mi migrene - dakle, stvarno uopće nisam pila, jer alkohol i migrena (tj. nedijagnosticirani visoki tlak) zbilja ne idu skupa, naime, učinak je razorna glavobolja i gnusna mučnina, tak da ti to zbilja nije gušt. Čak ni malo, od frke da bu i to bilo dovoljno za sve ovo nabrojano.

Sad se to sve skup stabiliziralo pa mi paše ovak nešto blago, tu i tamo se odvažim i na čisto vino, a liznem i žesticu (ta mi još uvijek nimalo ne paše). Iako, zna se desiti da me i bevandica prevari, u prvoj čaši sam prisebna, u drugoj ne znam za sebe, mozak abdicirao, koordinacija pokreta tres, spava mi se... Zato popijem samo kad znam da kasnije mogu u krevet. I želim u krevet. Spavati. Za nekaj aktivnijega je odveć riskantno.

Sad sam pri kraju prve čaše i jasno mi je da druge neće biti: već mi se spava. Doduše, ustala sam rano, a legla kasno. Ovak mi je baš ugodno, mišići se već opuštaju, mozak je na 33 okretaja, batačić miriše, ratatouille je mmmmmmmmmmmmmmm, probala sam dok sam zagrijavala pećnicu...

bome ja ne pijem, ali teturam kroz život

Inače, alkohol mi je fin, paše mi taj okus. Bar oni okusi koje sam isprobala. Najviše volim slatka vina, bijela, može i crno, ali da je stvarno dobro, a ne zašećereno. Šteta što ima tako poguban utjecaj na mene.

I mislim da je u tome razlika između pijanice i rekreativca: ta svijest o posljedicama; i kontrola.

A ne idem ni ja pravocrtno kroz život, krelec, iako sam pretežno trijezna.

Pijanica misli da je zanimljiva kad popije, a rekreativac zna da nije - svjestan je da je svijet onda NJEMU/njoj zanimljiviji, ali da sam(a) vjerojatno baljezga. I zasrami se kasnije.

Ako se ikad propijem, bit ću ono najgore moguće - solo trinker. Iz čistog srama. A i zato jer mi je tako najzanimljivije, kad nema distrakcija, kad se osjećam genijalnom i kad je sve što pomislim duboko i značajno. (Aha!)

Ovo znam zato jer sam se nekoliko puta u životu stvarno opako opila. I jednom takvom prilikom razbila auto, svoj koji sam isparkiravala, i tuđi, parkiran. A nisam ni skužila, nazvalo me ujutro... Srećom čovjek nije zvao murju, bilo bi sranja, kakti pobjegla s mjesta nesreće... Blogme sam poslije ohanula.

I zato znam da nisam pijanica. Jer pijanica nikad ne ohane, a jock, kad postane gusto, prione još jače.

Gotova moja bevanda, gotov moj batačić, gotova velika borba s prašinom, prašina pobijedila, a hebga, bit će bolje drugi put... Sad idem :-)