Ručkić krčkić

Točno u 11:17 prijateljice Ela, Stela, Nela i Marcela sjedaju za svoj stol, a za susjednim ostavljaju vrećice: nove sandalice (Ela), malo organske i ekološke kozmetike (Stela), ljetna haljinica i pareo (Nela), priručnici za samopomoć i tri vrste lubrikanta (Marcela). Ela i Stela su upravo stigle iz kozmetičkog salona - egipatska depilacija (Ela), botoksiranje čela i usnica (Stela) - a Nela je bila kod svoje duhovne savjetnice, dok si je Marcela priuštila francusku manikuru na pariški. Konobar spremno donosi svakoj njeno, bez narudžbe, one su stalne - i cijenjene! - gošće.

Nakon međusobnog odobravanja kupljene robe i usluga te divljenja već vidljivim i budućim rezultatima, prijateljice kreću u analizu skučenog, primitivnog i razočaravajućeg svijeta u kojem žive.

"Pogle onu debelu", pokaže Ela diskretnim nagibom glave ženu za nedalekim stolom, "i ta ima frajera! Nemreš bilivit..."
"Možda joj je brat?" optimistično upita Stela, koja u svakome uvijek vidi sve najbolje, pa tako i u privlačnom muškarcu koji je debeloj upravo spustio poljubac na čelo.
"Ma kakvi", odmahne Nela, upućena u sve tajne života, svijeta, vremena, a osobito aktualnosti. "To joj je muž. I vrti ga oko malog prsta!"
"Pa da...", reče Marcela. "Znam ja takve..." (Marcela uvijek ima iskustveno znanje, za razliku od Nelinog općeg.) "Lijena, debela, prljava, smrdi po znoju... a on... ulovila ga na neku foru..." (Marcela nikad ne završava rečenice - njeno pregnantno iskustveno znanje teško se uklapa u riječi.)
"Možda je doktor?" opet će optimistično Stela, "Možda je bila kod njega zbog, kajaznam, štitnjače? I onda se on zainteresirao, bilo mu je žao što je tako mlada i tako debela, i onda ju je pozvao van, na kavu, da joj pokuša objasniti, znaš Marcela, kao i tebe onaj doktor onda kad si se probala ubiti tabletama, pa ti je on htio dati volju za život, i onda su oni pričali i tako se on zaljubio, a ona je bila presretna i tako..."
"Ma daj, saberi se", reče Nela. "Znam ti ja takve muškarce - papci! Badave mu doktorska titula kad doma mijesi salo u krevetu."
"Čula sam da su debele jako dobre u krevetu", ubaci Ela.
"Znam ti ja takve parove..." nadoveže Marcela, "on je sigurno peder... i ševi dečke... a nju za po doma... za paravan.... Ne mora mu ni spremati... ništa... glavno da je oženjen... za one na poslu... doktore..."

"Meni su pederi odvratni", reče Ela. "Mislim, ima ih zgodnih, ali zakaj su onda pederi? Može i žensku ševiti u rit."
"Zbog mame", zaključi Stela. "Mame su ih previše gnjavile pa više ne vole ženske. Osim ako ne nađu pravu, kasnije."
"Ma daj, otkud ti to?" razljuti se Nela. "Znam ti ja takve, to su ti kukavice, boje se da bu ih ženska otkantala, jer ili imaju malog, ili im se ne diže, ili prebrzo svrše, ili nemaju nikakvu spiku, ili su previše drkali kao mali. Nisu uvijek mame krive za sve."
Marcela je dugo šutjela. Tri točkice su prethodile gutljaju kave, a onda je izrekla: "... ... ... . Treba im prstom... prostatu... zagrijati lubrikant... prije toga led... i da vidiš... kakav peder! Znam ja takve... onaj moj..."
Sve tri su šutke zaklimale, svjesne da Marcela zna što govori.

Tišinu je prekinuo mali Cigić koji je žicao sitno. Stela je već kopala po torbi, dok je Ela nešto trtljala da nema sitnog, ali Nela se snašla i prosiktala "Bris! Znam ja takve! Neradnici! A vuku dječje doplatke!"
"Ma daj, nije mali kriv..." zamucala je Stela."Sigurno ga starci tjeraju..."
"Neradnici, i oni! A vuku staro željezo, djeca im prosjače, i još dobiju socijalnu pomoć i sve moguće naknade, na moj račun, i tvoj, i Elin, i Marcelin! A mi vučemo i vučemo, za sve njih, ljenčine!"
Marcela je opet ucrtala tri točkice u zrak. "... Znam ja takve... madraci im krcati... love... devize... zlato... sve... a neće raditi... ni u ludilu..."
"Pa dobro, jel bi ti zaposlila Cigića?" odvaži se Ela. "Ja ne bih."
"Ne bih ni ja," složi se Nela.
"Zašto ne?" začudi se Stela. "Pa kako će zaraditi ako ih nitko neće zaposliti?"
"Ma daj, saberi se!", razljuti se Nela, "ne znaš ti Cigiće..."
"Ja znam..." klimne Marcela. "... Cigići su... Cigani..."

"Ne znaš tko je gori, Cigani ili dođoši..." tužno zaklima Ela.
"Da," složi se Nela.
"Zašto?" začudi se Stela.
Sve tri nestrpljivo zakolutaju očima. Marcela udahne tri točkice. "Jesam vam pričala... moja vozačka... krkan...? Ne...? Neki dan... idem... ko i uvijek... vozim... razmišljam... mobitel... posao... znate...? I parkiram... ko i uvijek... bio je znak... veliki... ali nisam gledala... znam ulicu... kakav znak... nije za mene... i evo ti njega...! Mali... debeli... svinja... dinaridski naglasak... veli... ne može tu... invalidi... i da se maknem... a ja mu... onako... lijepo... objasnim mu... ja tu uvijek... i sve znam... svi me znaju... i konobar iz kafića... farbao mi stan... i svi... samo kratko... Ne... on meni... onako... seljački... a ja ... i svi mi... njegovoj djeci plaćamo... dječji doplatak... i državni vrtić... moji u privatni... i riječ... po riječ... vozačka... a ja službeni... auto... i sad... otkaz. Meni! ... a on... i svi ti njegovi... na proračunu... i neće raditi... lijeni... debeli... prljavi... mali..."
Nakon čak četiri točkice duboke šutnje, Nela zaključi: "Pa da! Znam ja takve. Moja je baka uvijek govorila, najgori su mali ljudi! Znam, dobro ja to znam..."
"Zašto?" opet će Stela. "Pa Aleksandar Veliki je zapravo bio mali... i Napoleon je bio mali... i Tito..."
"I svi su bili prljavi, debeli, diktatori i tukli su žene!" otrese se Ela, povlačeći rukav preko svježe modrice, koja NIJE bila ljubavni ugriz.
"Znam ja takve," složi se Nela, "kompleksaši. Svi oni. Mali."

I onda prijateljice uglas zalamentiraju nad svijetom u kojem žive, primitivnom i zatucanom, svijetom u kojem žene još uvijek misle da vosak služi samo za izradu svijeća i depiliraju se upaljenim novinama, ali samo po nogama, svijetom u kojem se krkani-dođoši šepire u službenim opravama i oduzimaju kruh profinjenim, botoksiranim domaćinima, a ni ne znaju što je botox, misle da je to neka boleština, dok ovi, botoksirani, profinjeni domaćini financiraju školovanje njihovom neodgojenom podmlatku koji mlati pare prosjačenjem i otimačinom starog željeza i uznemirava domaćine dok na miru piju kavu, bahati jer im je otac u uniformi i na budžetu, a svi su mali, debeli, prljavi i lijeni i onda im još popale najbolje frajere, bilo manipulativnom tehnikom ulova na sažaljenje ili pederastijom, i to zato jer su domaće, nebotoksirane žene odveć zatucane da bi nabavile prave lubrikante i naučile stimulirati im prostate... i tako... i da... i što više reći o tome...

Točno u 13:21 minutu Ela, Stela, Nela i Marcela plate svoj račun, uz izdašnu napojnicu konobaru, koju je svaku od njih štipnuo, kušnuo, zašlatao ili poševio, kako koju, i krenu svaka u svojem smjeru, sa Stelinim horoskopom u torbici, vesele jer im uvijek neka kuća ulazi u neku dobru konstelaciju, jer će biti ljubavi, ljubavnika, love, sreće, veselja, i onda se lakše živi onako kako se živi, od danas do sutra, u epizodama, epizodično, s epizodistima... Glavne uloge još nisu dodijeljene... Oscari su tek nagodinu... Bit će...

ela, ela, ela i ela.
:)
Cool zapis.

evo i podloga:
http://youtu.be/zNtUqhqzJY8

Hehe, nek bar jednoj od njih u torbi bude nova umbrela :-)))

Mislim da nije loše biti jedna od Ela.Meni nekad bude žao što nisam samo ovakva ili onakva.Jednostavnije je.

Rekoh ja...
lubrikanti su ključni :)

Ma jock, viš da ni raznorazne "ele" ne mogu bez prefiksa. A časno "a" na kraju završava dotadašnje i može dalje bez botoksa.

Uz ispravno zagrijavanje, perce. Marcela zna, a zna i Nela. Ela i Stela uče.

uvijek ima jedna koja zna

Botoks će postat nešto ful normalno.Kao stavit dezić.
Baš mi neki dan pade na pamet kako blesavo forsamo mladost (onu mladu mladost-do 25) a živimo skoro sto godina.

Mislim da će ta jedna koja zna spasiti svijet ispravno zagrijanim lubrikantom. Aleluja! Tri točkice...

E, neki dan sam u školi rekla da ću organizirati gejprajd ako ne prestanu lobirati protiv uvođenja zdr.odgoja u škole.

http://youtu.be/bQkB-WWzsbg

Ja ću se izbotoksirati uzduž i poprijeko kad mi sve postane svejedno. Zasad, još uvijek se ufam u prirodne adute, koliko god to bilo iluzorno. Nekak mi se čini, botoks je posljednji poraz... (tri točkice, ako niste primijetili).

primjetila:)

Viš, viš, ovo mi se sviđa, perce (tri točkice udivljenja i rešpekta - rijetko otvaram linkove...).

bolje i rijetko neg nikak :)

Božo, onak, među nama i ostatka bloga, nemoj ti preveč obraćati pažnju na moje odluke, ja sam ti evolucijski ćorsokak, mutant bez budućnosti, kraj krajeva u kojem je botox zbilja zadnja, zapraf nepostojeća briga, jer životne banalnosti, bez obzira na estetiku i porijeklo, preuzimaju glavnu ulogu. I dobe Oscara za kojeg te boli briga.

Fora je botox.
Prvi dan niš ne kužiš a onda ti se (drugi dan) čelo zabetonira.

Jesu li već smislili emocionalni botox?

sve pet.

Brijem da jesu.Sto posto.Samo se ne zove botox nego anti ovo ili ono.

sigurno je i neškodljivo

Za intelektualni znam da jesu, vidim ga svaki dan, iako vjerujem da se može dobiti samo ispod pulta i/ili nepotistički... Ali emocionalni, eeeee (tri točkice)...

Jebemusve, ne kužim... Stvarno ne kužim... Jel bi se ti, božo, zaljubila u frajera koji je izdepiliran, egipatski, grčki, sirijski, kajaznam, izbotoksiran, facijalno, genitalno, genijalno i emocionalno, isparfimiran uzduž i poprijeko i izlubriciran do migoljavosti u svakom smjeru? Ja jock. Nemrem. Nikak. Ali, ko što rekoh, ja sam evolucijski očito nepotrebna mutacija.

http://youtu.be/aSYPu7wz1KU

hm.
Volim ja kad su kraćih dlaka i fine meke kože.

Ja volim kad mi s njima nije dosadno. I kad mi se zjenice prošire kad ih ugledam. Ostalo je sporedno.

A sad idem... Dost je bilo...

Razmekšaš ti to novinama :)

Perce, Dvornika prezirem. Ali fala anyway.

Ali mi je malo ghhh kad vidim muškarce na farbanju sjedina.
Kajeje.

A drugi put mi je i to ok iz čiste zlobe.
Nek se malo muče.

Plus me nerijetko frustrira što očekuju da mogu bit na sastanku do 19 h i spremna/blistava na večeri u 19:30.

I tad im zamjeram ako dođu sfufljani i smrdljivi.

Blista zato sve zlato
od torbice nadalje :)

Pero..bit će novinicama

i badić čak :)

Pero, si čuo onu: "Možeš čovjeka iz Bosne ali Bosnu jok iz čovjeka?"
E, to ti je meni.

Volim da šljašti i kvit.

idem još malo odmarati.
bajbaj!

neka Božo
samo nek si ti meni zadovoljna