Životinjsko carstvo

Evo mojih lovaca. U žicarluku!

Blogme, kod mene fino osvježilo.

Ne podnosim sparinu. Danas sam uključila klimu samo da mi izvuče vlagu iz zraka, iako uopće nije bilo vruće, po kući hodam u dugim rukavima.

Sad ćemo šaponja i ja malo prošljapkati i nadihati se zraka.

Nego, u vezi sa slikom, htjedoh s bloškim pukom podijeliti zapažanje da je većina životinja silno konzervativna: ne vole oni nikakve promjene, ako se klopa ovdje, onda uvijek tu, ako se u određeno vrijeme četka, onda u to vrijeme, a ne ranije ili kasnije... A da ni ne spominjem ona silna stoljeća lovačkih tradicija, koje, bar rudimentarno, još uvijek štuje i razmažena kućna paščad i mačad.

Neki dan mi je u kupaonicu zalutao veliki skakavac. Svi lovci su pikirali na njega, i krznaši, i pernaši. Na koncu sam na podu našla samo jednu otrgnutu nogicu. Ne znam tko ga je, sirotog, sredio. Ajd, laka mu bila probava!

Aha, ovo još misli padati. Ajd, neka, neka dobro osvježi. Hm. A ja se baš okupala, morat ću opet prati noge kad se vratim.

pozdrav... Šaponja je koja pasmina?!... :-/

Pozdrav i tebi, Fione. Šaponja je mješanac tibetskog terijera (tata) i lhase apso (mama). Sad je ošišan, inače mu je dlaka do poda.

pa vidim da mi je poznat... udomila sam Lhasa apso... pravi je slatkiš... :-D

Ma, medeni su ti umišljeni Tibetanci, ali su im naravi baš onak - tibetske :-)) Nema veze, mi se već 14 godina i podnosimo, i volimo.

Hm, ovo vani se malo smirilo, ali prestat neće, očito. Idemo mi van, pa kud puklo da puklo. NOćka!

ma ovaj moj je imao nesreću, promijenio je puno "gazda"... bio jadan vezan na lancu, što sam kasnije doznala, pa nije imao nimalo navika na zatvoren prostor... žive muke s njim... na kraju sam ga i ja dala dalje... al sada je u super rukama... ljudi imaju imanje, pa frajer uživa... :-D