divlje jagode

... nije li lijepo da se netko baš tebi obraća... nije li nevjerojatno da netko baš tebi kazuje svoje snove, tuge i radosti... nevjerojatno to da baš ti primaš neke vibre i neke poruke koje bi mogli primiti milijarde ljudi napučeni svijetom... baš tebi, baš tebi da idu neke jedinstvene poruke?
... govor je čovjekov toliko raznovrstan da nikad ne možeš znati kad će ti i odakle stići poruka... čovjek govori riječima, pismom, gestom, očima, rukama, suzom i smijehom, grčem i tišinom...
tonny govori gitarom
... moja je kičma primala vibru svemira i vibru utrobe... predajući se gitari koja se metamorfozirala u harfu, u cimbale, u drombulje, u zvona crkvena, u riku divljih risova, u ciku zicada, u potmulu rijeku, u maglu u povlačenju, u govor praljudi, u zveket oružja, u helikoptere nad đunglom, u Tahan River, u Floyde, u detonacije zvukova....
... ja i danas drhtim od te glazbe koju proizvodi njegova gitara...i on s njom kad se duboko saginje, držeći je za elegantan vrat i kad njih dvoje ,.. ona i tijelo njegovo i ruke (čudesne ruke)... proizvode zvukove kojima nam se najavljuju najtiša i najdublja božanstva u nama...
bože, slušala sam Tommyja Emmanuela 

Jutro,aman :)))
Točno znam kako se osjećaš nakon njegovog koncerta,slušala sam ga prošle godine u Tvornici. Reći ću samo,da smo mi, koji smo imali tu čast slušati ga,bogatiji za predivno životno iskustvo :))

ehej... mislim čudna da bi ti, nakon iskustva s Emmanuelom trebala mijenjati nick u čudesna:-), a ja u astral:-)

Bravo aman,mudro zboriš :)))