Rosela, vještica sa livade

Djevojko...najzad si ovdje. Sapuces sebi u slovima. Stvaras rijeci vrhom svog palca, dodirima laganim poput leptirovih krila.

Smijesim se sada, a usne su mi rumene kako inace budu tijekom i poslije jela.
Rucala sam nesto najljepse na svijetu... slozenac od povrca i mljevenog mesa. A peceno povrce je nesto sto moj jezik najvise voli..
Pecena rajcica, tikvice, mrkva, krumpir. Ajjjj! Slasno mi je kao vilinska krv vampirima iz serije "True Blood".

Kao malena djevojcica sam odbijala vecinu hrane koja mi se nudila. A sve je to bila zdrava i domaca hrana.
...nisam ni sad puno bolja, samo sam se prilagodila, neke stvari toleriram, i postoji hrana koju volim...za koju kazem "pojedes to i mozes umrijeti kao sretan covjek".

Djevojko...je li ovo gurmanski post izasao iz tvojih grudi i vrha prsta? Cini se da jeste...i mila majko...tako bi mi godilo malo bijelog vina pomijesanog s vodom...