Gotovo.

Postoje osobe koje dugo, dugo zadrže dijete u sebi...unatoč pritisku okoline da odrastu...ponekad i do samoga kraja...
Večeras...kao da jedno umire...do kraja...
Bilo je lijepo uživati u iskrenom smijehu ljudi koje trgnes iz ozbiljnosti života...divljenju prema posebnosti kojom zracis...ma čak i svim osudama ljudi koji to nisu razumjeli...
No...unatoč nadanjima da ako i dođe do gubitka te otkacene karakterne crte kako će ona biti uzrokovana nečim dobrim što će se desiti ili osobom još pozitivnije luđom nažalost ispasti će sasvim suprotno...
No valjda tako mora biti...jer bajke su samo za djecu...zar ne?
Kažu mi bliski ljudi kako je do toga moralo kad tad doći...
Kažu i da ću preživjeti poput mnogih prije...
Valjda je ovo poput vodenih kozica...čim ranije ih prebolis to je lakše...
Neznam...
No dijete odavno spava...i sam to dugo osjećam...
Treba ga pustit na miru...

Valjda...

Da odmori...makar se više nikada ne probudilo iz tog sna.

malo si kasno dobio kozice
bojim se da ćeš ostati impotentan

istina ;))

Prema djeci u sebi moramo se ponasati kao prema djeci.

Njezna su i krhka, ali i prgava i zaigrana.
Svom ja-djetetu ne smijes dati da gospodari, jer ce ti napravit nered i popisan ces se budit:)

Ali mu moras dati slobodu da bude dijete, igralista i igracke, tjesit ga kad tresne, bodrit kad se boji, hranit ga zdravo, stavljat na spavanje, pa i u kazne.
Djeca su predivna i zahtjevna:)

eh bez svog ja nema ni tebe

Treba ga i dobro odgojit i naucit prave stvari. I kako da se zabavi bez razbijanja.
Zajebato, sve to skupa.
Ali znas kako je, nikako ga ne smijes tuci, niti zanemariti.
Podivljat ce i postati osvetoljubivo.

Najbolje ga zagrlit i poslat na spavanje kad je umorno.
Moras vjerovat u svoje ja-dijete. Ko u pravo.
Kuis?
Onda bude kako spada.
Aj noc:)

(a nije lako bit si uvijek ni strog ni pravedan. Nema nista tuznije od tuznog djeteta, jelda?
Ae. Odgajaj se, ma koliko bilo tesko.)

Sve se to događa spontano. Ono što ti je posebno drago kod tebe to ćeš bolje hraniti i to će preživjeti i pobijediti ( indijanska ) . Ostalo su civilizacijske tekovine.

Ja sam svoje dijete zadržala u sebi jedno 9 mjeseci, poslije je izašlo, jbg, prije ili kasnije se to dogodi.

Lipo. Dva puta procitala.
Sjetilo me na skorasnje rijeci moje najbolje prijateljice: ne smijemo se vise kao lude, kao nekad. Kud je nestao
taj smijeh i zasto?

..pustite dijete da bude..samo dijete..ne namećite mu svoja pravila i ograničenja..jer tada to više neće biti dijete..već proizvod vaših želja..i neispunjenih snova..