Životinjsko carstvo

Kažem vam ja, ona dolje će moju dušu imati na svojoj duši: što više propagira tim svojim odurnim šljaštećim kičerajem, pride opasnim po epileptičare, to moja duša dalje odskače od nje, njenih sličurdi i onoga što propagiraju.

Inače, nije da sam ja oduvijek nekakvom bložjem planu bila antiprotivna, naprotiv, baš je zgodno vjerovati da postoji neko vrhunaravno biće koje te vodi kroz život i nagrađuje ili kažnjava po zaslugama, osobito ako je kazna krajnje odgođena.

Moj stari je mrzio crkvu, a nju je poistovjećivao s vjerom, i to iz sasvim praktičnih, opet propagandnih razloga: kad bi došao doma iz škole, mater mu nije dala ni jesti, ni piti, nego je prvo morao kleknuti i izmoliti krunicu. Pa bi on kleknuo, vrtio krunicu, i mrmljao "Jebem ti boga, jebem ti boga, jebem ti boga". Eh, to za mene nije bio baš pozitivan vjerski početak, iako me pustio u crkvu i rekao da će me upisati i na vjeronauk ako hoću. Nisam htjela. U crkvi je bilo hladno, dosadno i čudno je smrdjelo, a Grimmove i Andersenove bajke, ili one Ivane Brlić-Mažuranić, bile su mi znatno zanimljivije od skraćene Biblije koju su mi prepričavali klinci s vjeronauka.

Doduše, zavidjela sam curicama koje su dobivale mini-vjenčanice za te neke vjerske obrede, ali opet ne toliko da istrpim dosadu.

I nisam vjerovala da za mene skrbi neko vrhunaravno biće. Doduše, znakovitost dimnjačara, crnih mačaka, časnih sestara u paru ili neparu, djetelina s četiri lista i potkova koje sam - zamislite! - čak ponekad uspijevala naći, tijekom izleta u neurbana područja i dalje je zaokupljala moju maštu. Dakle, bila sam nadomak vjere, ali svejedno - ćorak.

Valjda zato jer sam imala loše, nezrele i neodgovorne roditelje koji su me uvelike prepuštali samoj sebi i mojoj osobnoj inicijativi. I jednom kad skužiš uzročno-posljedične veze između svojih želja i postupaka i posljedica, nekak ti taj vrhunaravni gubi smisao i svrhu.

Čekte, idem si napraviti limunadu.

No, sve se ovo zbivalo u mojem ranom djetinjstvu, a kasnije, u gimnaziji i na faksu, upoznah neke posve zanimljive, pametne vjernike. Zahvaljujući njima, razlučujem crkvu, crkveni fundamentalizam i propagandu, lizače oltara, vjerske karijeriste od misaonih i mislećih vjernika. Iako još uvijek mislim da su u krivu, ali priznajem, i s moje strane je to uvjerenje zapravo neki oblik vjere: jer, objekt vjere po defaultu treba biti nespoznatljiv. Ja sam mravac u kadi vege koja se kupa. A vega nije bog, ali mravac nema takvu perspektivu.

Eh, da... i onda su ti misaoni i misleći vjernici pomislili da bi meni bilo bolje da sam s njima. Pa me spopali raznoraznim argumentima, kojima bih mogla biti i dostupna: frka od velikog Ništa; usamljenost; podrška zajednice; entuzijazam smislenih postupaka; proširenje izvan uskogrudnosti ega.

Sve to drži vodu. Dokazala čak i znanost, koja mi djeluje nekak pouzdanije od ritualističkih vjerovanja.

Ali, znate kaj? Iste učinke postižemo i učlanjivanjem u foto-klub, ili udrugu za zaštitu životinja, ili neku političku stranku. Na dlaku isti! Čak su i procedure slične. Samo ne dobiš mini-vjenčanicu.

A zapravo je najveći utjecaj na mene imao jedan napušeni hipik, tolika kukavica da nije imao ni dugu kosu da mu mama ne popizdi, ali je, dok mama nije gledala, duvao sve u šesnaest i bio entuzijastični budist-hinduist-ist-istočnjak: on mi je jednom, kad smo oboje bili dobrano napušeni, zorno predočio svoju smrt i raspadnuće svojeg tijela u čestice, koje hrane zemlju, a ova travu, a trava daje kisik, a kisik ide u nebo, a nebo dodiruje svemir, i onda se on, tako rasparčan, sljubljuje sa svemirom...

Kaj nije super? Baš tak. Jedino, mene će vjerojatno spaliti. Nebitno. Ne bum nahranila trave, ali idem u nebo i svemir. Kaj ostane ovdje, stvarat će nekakav naboj.

Nekoliko puta u životu gubila sam iz vida njegov smisao. A onda bih ga iznova našla, baš u česticama. Život je elementaran. Bez plana. Evolucija je dokona. Stvara majmune s krunom na glavi i blogere s besmislenim ciljem podjednako revno: pa što o(p)stane!

Ne mogu reći da mi ovakav svjetonazor daje više slobode nego vjerski - možda je čak suprotno: možda me ujarmljuje u više odgovornosti, za sebe, za svoje interakcije, u konačnici i za posljedice u mojoj užoj i široj okolici. Ali, s druge strane, daje mi podjednako izravnu vezu s nespoznatljivim: kad mi sve dopizdi, kad mi ništa nije jasno, kad sam u ništici, pomislim na Svemir; i da smo svi mi Svemirci; i da je svaki oblik podjednako nesvrhovit sam po sebi; a ima podjednake šanse postati svrhovit. I da sve to skup uopće ne mora imati smisla, jer smisao je po defaultu nespoznatljiv.

Nije loše biti mravac; a ni vega. Osobito kad se kupa.

Haug!

Kaj nije vjera osobno iskustvo?
Nekak mi se čini da to i dokazujete.
A i lijepo konstatirate problem posrednika sa indulencijama između nas, mene i gazde.
:-)))

Pitanje glasi, da li je popovski, svečenički i hodžin posel, posel u smislu zakona o radu...?
I zašto babe tolko vole te božje ovčice?
Čini mi se i da oni vole njih.
:-)))

Korino shvaćanje ovog sajta mi je posve prihvatljivo. Kori je shvatila vic iskrice, a i mi ćemo kad se nasmijemo.

Svaki institucionalni posao podliježe nekom zakonu, a kojem točno ne bih znala reći. Po meni, bilo bi logično da je to Zakon o radu, a ne bi me začudio niti neki sindikat vjerskih djelatnika. Za babe koje vole ovčice nemrem odgovarati, ja sam sasvim druga vrst babe.

Svileni, ja se svaki put nasmijem, ali ne iz trbuha.

Kaj netko uopće ovdje kaj shvaća ozbiljno?
:-))))))))))))))))))))))

Al nevjerojatno kak su svi brzi za zgrabit se.
:-))))))))))))))))))))))

E baš tak gđo. Vega.
Samo ja ih nis videl baš da plaćaju poreza na milo-dare.
:-)))
A kao budžet nam je mali...

Jutarnji, može država bez njihovih poreza, jer s njihovim porezima, a bez njihove suradnje, dobili bismo narod bez vjere. Što je strašno. Zaista strašno.

Jer, u vjeri uvijek postoji srodnost: vjerovati Liniću nije jako daleko od vjerovanja lokalnom popu; platiti dadžbinu državi približava te rajskom kraju recesije isto kao što milodar u škrabici tvoju dušu ozaruje nadom u vječne rajske sise.

Skačete si u usta.
Prvo velite da more država bez njihovih poreza a onda opravdvate vjerovanje...
No dobro.
:-)))

Sise, sise, pa sise...
Jeste vi žene ljubomorne na onu koja ima poveći obujam grudnog koša?
:-)))

Jutarnji, svaka vjera je opravdana, to je u naravi vjere.

Sise imam i ja. Bile su A dok sam bila curetak, B kad sam postala žena, sad su C dok sam klimakterična žena, a kad se posve zbabim, vjerojatno će se proširiti na D. Grudnjak mi je zatrebao tek iza 40., a i sad mogu bez njega, gravitacija ih još nije nadjačala. I baš zato su mi smiješni momci opsjednuti sisurdama. Onak, smiješni iz trbuha.

Iz trbuha se podriguje.

Gori ste od Tintilinića. Vi bi za sve porez. Baš naprotiv, porez treba ukinuti.

A zašto bi vi uvodili poreze, jer majmun radi što majmun vidi. Naprotiv, treba sve obrnuto. Kao što to reče Jasna. Ja sve radim obrnuto od muža.

Smiješno mi je i to što inače s momcima tvojih godina surađujem na poslu i vodim sasvim drugačije razgovore. Sad se pitam, mozgaju li i oni o sisama dok sa mnom razgovaraju o silabusima? Ako mi nisu kolege, nego studenti, da li ih slike koje stavljam u testove, npr. da zorno predočim komparaciju pridjeva, podsjećaju na sise? Bi li im ocjene bile bolje kad bih stvarno stavila sliku sisa, a ne nebeskih tijela ili geometrijskih oblika? Neki moji prijatelji su umrli s 36 godina i zato zauvijek imaju 36 godina; ali, u mojim mislima, oni su i dalje mojih godina i nisu (više) opsjednuti sisama... Jesam li u krivu? Jesu li oni u nekom sisatom (k)raju, zauvijek? Ah... Mislim da mi treba hrana. U svim smislovima.

Svileni, ja si nekak mislim da majmun uvijek gleda majmuna.

:-)))
Dakle niste ljubomorne jedna na drugu ako ima poveći grudni koš?
;-)))

http://www.youtube.com/watch?v=T6k_Gz3V1F8

I zakaj mi se čini kak mislite da muški vide samo cice na ženi???
:-///

A kaj se dotikavlje tog profesorskog posla...znam da smo u školi svašta pričali o profesorkama koje su bile...istaknutije.
;-)))

Jesmo li bolje učili...Nisam baš siguran.

Sisatu te nose na Glavanovo.

Vi sve radite obrnuto od muža...?
I kak onda to izgleda dudha...???
:-)))

Kaj je to Glavanovo???
:-)

Ja cijeli život sanjam
Da me neko drago društvo
Sisatog odnese na Glavanovo
Sisatog me nose na Glavanovo
Grlili me, mazili me, u sise me ljubili

Hihihih jutarnji, glavanovo ti je isto kao i ljubičasto.

Ja Dudek sam preglup da to razmem.
Hote vi lijepe na to vaše Glavanovo,
ja idem s mozgom na pashu...
:-)

I baš nam je lijepe...
:-)))

Glavan je isto umro, a bio je dar majci. E hebga! :-((

Od sise se treba odvojiti da vidiš više. To je sve.