Ručkić krčkić

A mislila sam da bum prošla bez šišanja do jeseni... Hm. Nego, htjedoh reći svima vama koji imate neku vodu veću od kade u dosežnoj blizini, a ne brčkate se u njoj, da ste doista bedasti. Tak sam i ja bila bedasta lani i zato padala u depre, zbog deponiranja serotonina, škrto izlučenog u zamračenom stanu, koji je, blogu fala, ugodan, ali hebga, sama činjenica da ne mrdaš iz njega nije neka veselica. A onda ti dođe par prekrasnih dana babljeg ljeta i finito!, moš upalit grijanje i opet si u depri.

Evo, ja sam danas već bila u gradu, u nabavci, na kupanju - i to dobrih dva sata! - skuhala ručak, sad pijuckam neki čisto dobri merlot iz Latinske Amerike za 25 kuna (doduše, mojem neprofinjenom nepcu je svako pomalo slatkasto vino dobro), prošetala cucka dva puta i kad poručam, kad se prohladi do ugodne jestivosti, eeee, onda mogu zaleći i fućkati na ostatak svijeta dokle god me volja. Dobre volje. Samo tak.

A lani, preklani i zapravo svih prethodnih godina, ljeto mi se svodilo na onih tjedan-dva mora i dalje koma: noge otiču (ne muče me vene, iako na lijevoj, totalno zmrdanoj nozi, imam jednu izbočenu), nego kapilare, a to je još gora veselica, niš nemreš, samo pucaju i izgledaju kao da me netko izbubetao po nogama, a pride su i opasne, svaka može stvoriti kobni ugrušak, zato maži Hepatrombinom, omotavaj vlažnim zavojima, drži ih na povišenom, a tlak luduje, uglavnom prenizak, a meni stalno liječe previsok, čim smanjim terapiju, opa!, etogac, opet visoko, pa pazi što jedeš, moram puno piti zbog bubrega, a to mi onda sjebe tlak... Ma, kaj da vam pričam, strava, stvarno sam pobrala najgori obiteljski genetski materijal (osim intelektualno, ali sve si češće mislim, i to je najgore što sam mogla pobrati).

Ove godine, niš od toga: zavoje stavila samo jednom, onog dana kad nisam stigla na plivanje. Tlak OK, ne savršen, ali u granicama normale. Raspoloženje blago manično, e hebga, nemreš desetljeća deponiranja serotonina poništiti s mjesec dana plivanja (mi s traumama iz djetinjstva, naime, deponiramo preveč serotonina, to je hormon ne veselja, nego osjećaja kontrole nad životom, tj. spremamo ga za kasnije, jer smo iz loših iskustava naučili da sreće ima malo, a nesreće obilje pa kad nam se posreći, treba si spremiti za poslije - zato smo skloni ekstremnim raspoloženjima, ili nam je sve bajno i super, ili totalna koma; ukratko, nama je sredina gotovo sasvim nepoznata i zapravo nezanimljiva). Kako bih spriječila negativne posljedice svojeg blago maničnog raspoloženja, izlazim van bez novčanika, eventualno s max. 30 kn u džepu, što je sasvim dovoljno za sve usputne ili urgentne potrebe. Inače bih već vjerojatno kupila jahtu, dvorac, 36 badića i bar jednog tigra.

Osim toga, javno svlačenje u rublje koje zovemo "kupaći kostim" liječi sve komplekse učinkovitije od bilo kakve knjige samopomoći ili autogenog treninga: ljudi su nesavršeni. Čak i prelijepi ljudi su nesavršeni. Na mojem bazenu gotovo i nema mojih vršnjaka i vršnjakinja, uglavnom su to pubertetlije i mladi odrasli, ili bapci s presađenim kukovima, stariji od mene, i nešto roditelja sasvim male djece koja tek uče plivati. Eh, trebao bi doći jutarnji pa da vidi prirodnih sisa na prirodnim curama, koje ih, pride, još uopće nisu svjesne! Niti njihovih moći! Neki dan me pitao krelec kak mi je na kupanju, velim ja, "Nekak mi čudno kak me muški niš ne gledaju", a on će, taktično, "Zato jer si vjerojatno najstarija na bazenu". Ma, nisam, ali tko bi mene gledao pored tih prekrasnih djevojaka??? Taj bi stvarno morao biti bolestan u glavu. Svejedno, svi mladići su jako ljubazni prema meni, već me znaju kao "stalnu", lijepo pozdrave, pobrinu se za moje potrebe, hlad, vodica, klinci koji mi smetaju jer bi izvodili kerefeke, njih zlifraju u manji bazen za brčkaraše... Imam i dva udvarača, ne znaš koji je ružniji/stariji, a hebga, siročad, jedan je ružan od rođenja, drugi od starosti, ali bolje i to nego ništa u takvoj konkurenciji, zar ne? Onda dođu dvije gospođe, brat-bratu 15 godina starije od mene, a super građene, još i u dobroj kondi, a jedna pliva ko zmaj... Eeeeee, njih nitko ne šljivi! Em su prestare, em su predobre!

Ma, bazen vam je živa Iskrica! Časna riječ! :-))

AAAAAAAAAAAAAAAHHHHHHH!!!!!
....

vegavega8, ti si vjerna iskrici kao najvjernija karijatida ... super tekst... navratim ovdje pomalo pa vidim što je novog... kod mene puno toga novog: izdala sam 4 knjige poezije, prošla je i promocija, sljedeća će biti u Rijeci, piše se peta knjiga i sve je baš onako kako treba biti

ostavljam ti lijep pozdrav i ugodan ti vikend :)
Shadow

Mona Lisa?