Maslinovo ulje prodajem

Svake godine zadnje nedije u sedmon misecu u momu mistu Gospin prinos ili ti "nosi" se Gospe,
to van oće reć da se Gospin kip iz njezine crkvice šta je na zapadni kraj sela nosimo i pratimo u glavnu crkvu šta je na istočni kraj sela, a onda je na blagdan velike Gospe opet vratimo doma u njezin crkvicu,
malu lipu kamenu crkvicu.
I tako ko zna otkad iđe ta procesija selon išla je i jutros,
iša san i ja,
drago mi poć na prinos i gotovo a i triba poć Gospu zamolit za oprost grija, i za pomoć ako triba i za zahvalu šta nas ozla čuva.
I tako i jutros ka i vikovin prije procesija iđe,
a ja je gledan i ni to ista procesija ka šta je bila kad san ja bija dite,
kad bi moja pokojna baba ćapala mene i brata zaruku pa povele u crkvu,
onda je procesija bila tamnja,
bilo je puno žena u crnini ratni udovica iz onoga rata,
a sad je sve šarenje,
onda su znali ovi koji su bili u partiji zadišpet popu i puku pobožnomu upalit freze i frezat zemju odma do ceste di procesija iđe samo da se nebi čulo kako puk piva "rajska djevo kraljice Hrvata" a eto je in to prdeljanje bilo i na diku, e.
A jednu godinu su je bili zabranili skroz, jerbo navodno ometa promet ceston,
pa je onda jedan čovik tu iz sela stavija u vriću i prinija sam,
a pop i narod pratija izdaleka, e.
E a narod bija uporan pa ovi odustali od zabrana, a biće to i zato šta ove komuniste matere i babe doma izvikale šta se intrigaju, diraju u Gospu pa su onda morali odustat.
Brat kad mi bija na odsustvu iz JNA nosija Gospin kip pa ga niko špija, kad se vratija u garnizon odma dobija po kazni prekomandu na Albansku granicu,
a ja isto kad bija na osustvu nosija san Gospu, brat mi govorija nemoj a ja se smija jer san vec bija u prekomandi po kazni pa mi onda nisu mogli ništa, e.
Eto tako puno je uspomena,
sad je drugčje,
procesija śarenja,
iđe slobodno,
freze ne prdeljaju,
pisma se lipo čuje,
a ta prošla vrimena su sad samo anegdote,
a opet je sve isto,
isto ka i vikovin prije, dica prosipju cviće puten,
iste pisme se pivaju, molitve mole,
isto sunce peče,
isti puk poljički u procesiji gre,
onako kako red,
naprid muški,
ozada žene i dica,
isti blag izraz lica drage Gospe gleda na procesiju,
iste su želje, molbe, zagovori, pokore šta in judi Gospi govore i u nje mole,
isti su strahovi, nade, sa kojima se Gospi utičemo,
jer život naši generacija je modernji al opet to je isto ka i prije jer novolje su iste šta čovika more i sad i prije ista je i farizejština udvorni i pritvorni,
kako je bilo odvika tako će bit i dovika, vičnjega.
A ja za moga vika dok buden moga poću uvik u prinos Gospin, pa orilo, gorilo,
meni tešjo nije,
i sad mogu reć fala ti draga Gospo
poć u prinos vridilo je.

:)
lipo mu napisali tzv. karakteristike
ujac mi je bio u požarevcusićaš se d se kod nas slavilo kad su se vraćali iz jna, a ne kad su išli

nikad neću zaboraviti film o međugorju
gledala u Zagrebu
dica se smijala, ne zato što su Ameri sve poglupili i što sudski proces prikazan na filmu nije imao veze s našim, prijekim sudovima, već se smijali toj dici kako su obučeni
Tek tad sam shvatila gdje sam
A ćaća me cili život učio da je Zagreb hrvatski grad
i cili život sam navijala za Dinamo

Ajd necemo o tomu, to su sad samo djelovi slavne proslosti,
i meni samo neke od slika koje mi jutros kroz glavu prolazile

Sitija san se ja i grancica murtile sta bi baba nosila pa nan davala da je vonjamo puten

ej suside da pozdavim

a kad su cure pivale dodi dragi do mene malene ubrat cu ti murtile zelene

Sitin se ja kako bi dan prije isli doli u stranu od mora pa bi brali one zute cvitove od Brnistre za prosipat ih puten prid Gospu

šta je murtila
znam jedino šta je maštela
od maštele imam traume
prali me u mašteli
ne volim se kupati

E, suside, zdrav mi veseja bija, e.

Murtilica je bosiljak

smijjem se
samo zbog politike sam i išla u crkvu
i zbog zdravvo djevo, kraljice rvata
otpivat ću ti na telefon
ostalo mi bilo dosadno

Jarac, ma sve si opisao kao što je bilo... . Samo je kod mene išla procesija iz mog sela ( crkva sv Roka ) u Župnu crkvu u drugom selu. Nas je milicija tukla jer je papirima bilo zabranjeno takvo okupljanje. Župnik je svake godine odležao po tri mjeseca u zatvoru gdje su ga tukli i gdje je zaradio i tbc.
Na kraju su župljani oduatali od procesije da bi sačuvali župnika. S dolaskom agresora u ta sela, četiri godine bez župe i običaj je zauvijek ukinut. Mnogi se nisu nikad vratili, ( umrli su, umro je i svečenik - 1949- je došao 1991 zauvijek otišao ) mnogi su se razišli, mi koji smo se vratili držali smo Gospu po svojim kućama desetak godina ( ono kod svakog po mjesec dana, ili se već podjele dani ovisi od toga koliko ljudi je bilo upisano da žele da Gospa bude kod njih). I prije tri godine se počela obnavljati Sv. Rok i još nije gotovo...
Mislim da se taj običaj neće nikad obnovit. Nema tko.

Gospa je stalno u župnoj crkvi koja je obnovljena. ( sve su naše crkve srušene- namjerno minirane )
GAĐALI SU IH IZ AVIONA, ALI NIKAD IH NISU POGODILI. I to je jedno čudo.

Medo tuzno je to