O životu

Niko od nas smrtnika nije savršen,nije bez mana.
Neko moje mišljenje je da prosječan čovjek ima mana koliko i vrlina.
U svakodnevnom životu,na poslu,u društvu,u obitelji,uvjek i bilo gdje
moraju se praviti kopromisi i prilagođavati se,pa i ovde na Iskrica blogu
prilagođavamo se jedni drugima.
Kada nekoga zavolimo i volimo ga/je zbog ono što on/ona jest sa svim
svojim manama i vrlinama i kada s tom osobom živimo,imamo
obitelj moramo se uskladiti,diviti se vrlinama i podnositi mane partnera.
Ne možemo se iz korjena mijenjati niti očekivati da se on/ona promjeni.
Da promjeni ono što nama eventualno smeta.Nešto se promjeni,a preko
nečega moramo preći,prihvatiti kao manu partnera i s tim živjeti.
Kako to kod mene kažu,svaka krpa nađe zakrpu i svaki lonac svoj poklopac.

je,ima izreka
izaberi svoju ljubav i onda ljubi svoj izbor,

ovdje se prilagođavamo na način da preskočimo ono kaj nas ne zanima. one ljude koji nas ne zanimaju.
i/ili odemo off

:P
:)

ali kad to nije tako jednostavno

Tajana zašto bi izabrali,ako nebi ljubili?

Meija prilagođavamo se i pišući opće prihvatljive tekstove
a ne kakve mi hoćemo ne obazirući se na druge,niti
kritikujući sve što nije po našem ukusu.

meni blog liči na onaj bubanj iz lota
unutra smo svi zajedno,kotrljamo se u istoj kugli ,
a svatko je opet posebna kuglica

si siguran, Tape?
kaj ne bi trebali pisati ono kaj nas primarno zanima?

I svaka kuglica čeka da bude izvučena i donese nekome sreću :)))

izabereš jer ljubiš,ali to se mijenja
ne stane vrijeme u toj točki gdje si zaljubljen,
dolaze različite situacije
koje te stavljaju na kušnju ,
mijenjaš se kroz vrijeme kao osoba
tko kaže da ljubav mora ili može ostati ista
tko to može garantirati?

Da ukoliko je to na ovakvom sajtu opće prihvatljivo.
Recimo ne možeš uzeti bilo koji auto ili bilo koju
kuću samo zato što ti se sviđa i što je želiš.
To auto ili kuća moraju biti na prodaju.Tako i ovde
to što pišeš mora biti prihvatljivo većini.

Kod nas kažu s kim si takav si.Dvoje koji žive duže
vremena zajedno sve više liče jedno na drugo,posebno
ukoliko se dobro slažu.

daj, kompliciraš tape :)
ovdje je prilagodba stvar osobnog izbora, ne nužnost bivanja. zato i nije potrebna jer uz nju postoji i alternativno rješenje

Potrebna je ukoliko želiš da komuniciraš s drugima,kao što sam već rekao.
Inače si vuk samotnjak ili te prijavljuju ili se svađaš s većinom.

komuniciraš s ljudima s kojima nije potrebna prilagodba, barem ne nakon nekog vremena kad se skužo tko kako diše
jer u suprotnom je fejk. žlabranje u rukavicama

savršeno si složio ovo svoje razmišljanje
samo u običnom životu to najčešće nije tako

Staranaivan ?

komunicira se ovdje na razne načine
i to je ok dok se pređe granica uljudnog ponašanja
koja svakako treba postojati

...ovo je po meni mentalno bojno polje na kojem se sukobljava mnoštvo zaraćenih strana...pojedinci ako ne mogu biti voskovođe priklanjaju se izglednim pobjednicima...kojih u konačnici neće biti

Tajana slažem se.Aphis ima toga,ali ima i dobrih koji
nisu ni vojskovođe ni sljdbenici,koji imaju tolerancije
i znaju popuštati i prilagođavati se,pa i oprostiti kad treba.

tape, nakon ovog tvog komentara dozvoljavam ti naziv staranaivan

...imaš pravo Tape...krašćanski (vjernički) je praštati...ali bojim se da mi više ni u šta ne vjerujemo...u Boga ne vjerujemo...zakona se drže samo budale koje to žele...ljubav je nestala a s njom je i dostojanstvo izblijedilo..

Aphis, trebali bi praštati zato kaj u određenoj situaciji sami odredimo da je trenutak za oprost, a ne zato kaj se od nas, zbog vjere, to očekuje
nema srca u takvom opraštanju. samo forma. nametnuta.

Aphis malo više optimizma,teško je živjeti s pesicizmom.

šta je to pesticidzam tape :)))

isto što i pesimizam :))))
Eto da ne priznam svoju grešku u pisanju :)))

Ili se za čovjeka koji sve vidi ngativno drugačije kaže.

a meni je blog kao da gledam Prijatelje,Raymonda,Bračne vode,csi miami,i kečerske borbe odjednom

dobro si primjetila Meija...za sve treba srce...ako vjera nije u srcu onda je to nije vjera...nisam pesimističan, dapače...

e da i Hulka

i Mir i dobro

Xenu ženu ratnicu

A Džeki Čena nakon kraja filma,u odjavnoj špici
kada se vrte detalji sa snimanja :))))

Hogara strašnog

i bugarsku skupštinu...

ne Džeki Čen je kopija Bruce Leeja
a ovdje smo svi originalni :))

i tržnicu u ...negdje

psad, bilo bi savršeno da znamo al opet, jel... :D

jebem ti Ameriku i generaciju naših staraca..
da je to ko u filmovima, onda bi lijepo kad se zaljubiš, spakiral onaj jedan kofer i otišel s njim u podstanare u nekom tamo posve drugom gradu i tamo odmah našao posao (on menager, a ti konobarica)

ovak imamo sreću da svi imaju neki krov nad glavom, sretni i oni koji imaju posao i sve nas drži mjesto i obitelj.
a mi o prilagodbi
a nemremo se sami sebi prilagoditi, pa tražimo i da se još netko nama prilagodi

Džek Čen u svojim filmovima,tu ne mislim na filmove
u kojima samo glumi,nije kopija Brus Lija.Dok su scene snimanja
jako smješne i duhovite.Pogledaj jednom,mislim a će ti se svidjeti.

to ostaje mašti na volju pike

(doduše, ako netko zna nek mi objasni kak u one male kofere u filmovima staru i cipele i tenisice i knjige i ..kad idem tjedan dan na more nosim pet put više)

aj dobro pogledat ću opet
jednom
da vidim hoće li ostaviti drugačiji dojam
nego do sad

Pogni što misliš da bi se trebala razići sa tim svojim jer
se nemožeš ni sebi prilagoditi,a kamoli njemu ili on tebi.
Posao se mže naći bilo koji,makar na dnevnicu dok se
ne nađe nešto bolje.Najvažnija je dobra volja.

to su američki super koferi pogni,
čula si za sport billija jel da :))

idem u bazen baajj

Pliz okupaj se i za mene:)))))

:)) doduše, ženske torbice su ko torba sport bilija .)))

tae, obzirom da ovdje piskaramo svi ako već ne 35+, ono 40 godina i više, kad smo si napravili neku bazu, ne vjerujem da baš rado netko ostavi sve i promijeni posao, prijatelje, obitelj, djecu, unučad..
drugo je to sa 20, a drugo sa 40.
Ima ih vjerojatno
Ja nisam od tih..
Meni ljubav ne bi bila "razlog" da si razbucam život iz temelja..

jel da,
samo da ti nemoraš maknuti prsto,
da si samo bliže ubacila bih te u bazen
dok kažeš keks

Pogni zato je tu prilagodba i dogovor.
Ukoliko ti imaš dobro plaćen posao koji nebi
mogla naći u drugom gradu,a i on takođe
onda bi mogli živjeti negdje između i oboje
putovati na posao.
Što spominješ obitelj i djecu.
Takvih dvoje nemaju svoje obitelji,nego
samo djecu,a djecu vode sa sobom.
Roditelje i tako napuštamo kada se ženimo
odnosno udajemo i samo im dolazimo u posjetu.

ma baš pogni,
to je tako lijepo prikazano u "Mostovi okruga Madison"

Tajana voleo bih sada u bazen,ali što nemaš bez toga se može.

Pozdrav svima idem pod tuš kad već ne mogu u bazen :))))

i pogledaj film tape
mostovi okruga madison je odličan

ma tape ti si genijalan..
roditelji od svih ovdje imaju dovoljno velike mirovine i primanja da se smjeste u domove prve kategorije, djecu samo ispišeš iz škole i uzmeš sa sobom kao paket, nađeš podstanarski smještaj i posao što si rekao keks i svi sretno žive do kraja života..

prije premještaja vjerojatno prodaš ono gdje si živio do tada i to zajedno potrošite..

Ne Pogni.Ti si u pravu.
Što će nam ljubav,ko je još vidio sreću u njoj.
Što bi se ti uopšte brinula o svojim roditeljima.
Neka oni pomognu tebi,a djecu i ne treba imati.
Ukoliko možeš naći nekoga bez djece,bez roditelja
sa debelim,jako debelim novčanikom onda se
udamo/oženimo i ne moramo ni raditi nego se
samo provoditi,ne moramo ga/je ni voliti ko još
za ljubav pita.Važno je da je sve lako i upravo onako
kako mi želimo.

tape, ako ti imaš kuću i posao (i djecu i roditelje) u bosni, a ja u hr.
ako imamo preko 40 godina
hoću li se ja seliti k tebi i tražiti posao ili ti k meni??

ne pričamo o razdaljinama 10 kn, pričamo o zagreb - more recimo.. ili zg- tuzla..
svako je do određenih godina pustio korjenje i čupati to korjenje ide teško
ne zbog neprilagodbe, nego zbog osjećaja sigurnosti i čemu počimati od početka.

kaže mi jedan iskričar kojeg znam iz stvarnog života: ima puno žena koje bi svoj stan ostavile djeci koja bi se ženila /udavala i one traže muškarca sa stanom.
- ali i ja tražim ženu sa stanom, jer bih stan ostavio kćerki.

u takvoj kombinaciji, kad su ljudi enzioneri, kad trebaju "osloboditi" stan, vjerujem da im nije problem promjena mjesta.
osim što pronlemi nastaju kad se vraćaju natrag...

Niko ne priča da je lako.
Koliko to nas na Iskrici ima odlično plaćen posao
koji ne može naći u drugom gradu i to oboje od partnera
koji će se eventualno zaljubiti i poželjeti zajednički život?
Koliko će ih uopšte poželjeti zajednički život?
Koliko ih je otišlo trbuhom za kruvom i žive daleko od
mjesta gdje su živjeli,pa sa sobom poveli i djecu?
Znam nije lako ni kada dvoje žive u istom gradu i jedno ili
oboje imaju djecu,a kamoli,ako žive udaljeni 500 kilometara.
No govorimo li o pojedinim slučajevima ili općenito?
Vredi li se za ljubav,ukoliko se ona desi,pomučiti pa i nešto žrtvovati?

Dok si živa stan kuća se ne ostavlja nikome.
Ko traži nekoga sa stanom kućom tu nema ljubavi
to je samo interes.I ko se zaljubio u nekoga i poželio
zajednički život,a već razmišlja o razlazu tu nema sreće.