Rosela, vještica sa livade

Postoji nesto vrlo tiho.
Nesto vrlo meko.
Nesto vrlo krhko.
Jedan sapat gotovo necujan, jedva uoblicen.
Ali njene grudi osjete njegovo postojanje.
Polutke njenog mozga su svjesne postojanja tog sapta.
...ona je jako sumnjicava, ona je jako zbunjena, ona se uplice u mreze vlastitih emocija, zbog cega tone u mutne vode tuge...
...ona je ruza koja sama sebe ranjava vlastitim trnjem.
Ali ipak, ona primjecuje sapat njezniji od zimske zrake sunca...
A taj joj sapat govori da prihvati ovaj Ljudski Svijet, da je on ovdje takav kakav je.
Daje nam izbor da stvaramo bolje i losije...
Daje nam izbor da budemo svjesni Tmine i Svjetlosti...
...daje nam izbor da spoznajemo Raznolikost, gledamo u lice Patnje, i u istom trenutku njegujemo Ljubav.

Sapat je ovdje..uporan pred vjetrovima sumnje i tuge...

saputanje.....

moje su misli poput njenjih...

To je onda jako lijepo...

bas sam ti poskicala profil, nadam se da se ne ljutis .
dobro nam dosla :)

pravo osvjezenje :))

http://www.youtube.com/watch?v=KJzQCWQF6zE

bila sam slobodna , pa ostvila sam ti link :)

http://www.youtube.com/watch?v=UP4WtU8XAcw

Hvala na linkovima, oboma, :)

Naravno da se ne ljutim, profil i postoji zato da ga se može škicnuti, :)