PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Radim u kolektivu s većim brojem ljudi. Ponekad neka kolegica donese kolače jer želi počastiti za svoj rođendan, za sinovu diplomu ili bez nekog osobitog razloga. I uvijek se nađe neka druga ili više njih kojima su ti kolači novi ili osobito fini. Traži se recept, savjet. Razmijene se kuharske tajne, bez obaveze. Pa tko voli neka izvoli. Neka isproba sam, vidi kako mu ide.

Slično postupamo u mnogim situacijama. I nitko pritom ne misli da je kuharica savršena, da je dobro samo onako kako ona nešto radi i nikako drugačije. Možda je dobra samo u pečenju kolača. Ali kad je o nekim drugim stvarima riječ, bježimo od recepata kao vrag od tamjana.

Jedna moja prijateljica smatra da znam s novcem. Jer nikome ne dugujem, nisam u nikakvom minusu i uvijek imam za kavu. Ali ona misli da ne može primijeniti moje recepte u postupanju s novcem, čak ih ni isprobati. Jer njena je situacija drugačija. Iako bih se ja usudila reći da je ona u boljoj situaciji nego ja i da nema posebnih razloga zbog kojih bi trebala imati novčane probleme.

Druga prijateljica puši, ima višak kilograma i probleme sa zdravljem. Uvijek priča kako bi trebala promijeniti neke svoje životne navike, ali ne daj bože da uopće pokaže interes za tuđe recepte održavanja zdravlja. Uvijek se probude neki obrambeni mehanizmi zbog kojih čuva svoje pozicije kao jedine moguće.

Takvi smo…jer imamo slobodnu volju i slobodu izbora. Što ne mora uvijek biti za našu dobrobit. Ali nema potrebe da kritiziramo tuđe recepte samo zato što ih mi ne želimo isprobati, čine nam se komplicirani, bojimo se da nam neće uspjeti. Možda naprosto nemamo pećnicu i ne volimo kolače. No nitko nas nema namjeru otrovati :)

lijepa prica, radjamo se "takvi" ili postajemo je pitanje ?

nekim stvarima vjerujemo kad nam se kaže,
druge moramo sami iskusiti...
količina jednog i drugog je kod svakog drugačija...
npr. neko će dijete poslušati kad mu se kaže da je peć vruća i neka je ne dira,
drugo će morati samo iskusiti da je tako prije nego nas posluša...
ali na nama je da kažemo....

netko želi, a netko ne želi učiti...
netko ima sposobnosti ili interesa, netko nema...
netko je znatiželjniji, otvoreniji itd...

da tako je ..kad bi vecina zivjeli po istom receptu (sto je nemoguce) u cemu bi se razlikovali ljudi ? dobro je da smo razliciti...

slažem se...
svako treba pronaći recepte za svoj život,
prema svojoj situaciji, iskustvu, sposobnostima, mogućnostima...
ali ako trebamo savjet, pomoć, recept za nešto, onda je logično da ga tražimo od onog koji je u tome dobar...

covjek ne moze zivjeti sam, uvijek su se razmjenjivali recepti za sve, nekada direktno nekada indirektno, svaki susreti daju nesto ali znaju i uzeti ....najvaznije je biti blag prema sebi prilikom ucenja i sticanja iskustva,ponekad je to moguce, ali najvaznije je prihvacanje i prilagodjavanje u datoj situaciji...ljudi su socijalna bica i najbolje se osjecaju u zajednicama u kojima su shvaceni i dobiju potrebnu podrsku...

trazimo ili pronalazimo odgovarajuci recept, nije sve za svakoga :)

nemam što dodati :)

Lijepo si to napisala:-)