PRAVO ODLUKE

-Jesam još sam uvijek ljuta,tužna i razočarana,Jagice
-Ti si mu bila sestra,zašto se nisi borila za svaki njegov dan
-A ti si mu bila prijateljica i kuma,a i volio te
-Znam, ....iako to nikada nije izrekao...sad se nepošteno na to se pozivati i pretvarati kako nisam bila svjesna...sad kad ga više nema
-Zašto me optužuješ još i danas
-Vjeruj mi Jaga,dovoljno to činim i sama
-Kao da je bio voda...i samo procurio kroz prste ali znaš Vladu...nije si dao priči,ono duboko iznutra nikada nije dotakao samnom
I vidiš,ovako je to bilo:
-"Želio bih da samnom odeš do osiguravateljske kuće kako bih promjenio korisnika na životnoj polici"rekao je Vlado.
Kao da me je maljem udario
Pogledala sam ga duboko u dušu,i tada saznala...bio je ozbiljno bolestan iako vanjskih znakova nije bilo za očitati
Čak suprotno..izgledao je bolje nego u posljednjih 30tak godina...
Zrele godine su ga služile dobro
Bio je fizički nelijep,a sad je gotovo djelovao bolje nego mnogi njegovih godina
ima takvih,koje vrijeme služi dobro
Naravno da za policu i nisam htjela iči,ali učinio je to sam...stavio me kao korisnika.
Ni to nisam znala sve do samog kraja...prije odlaska na operaciju donio mi je policu,nasmješio se i rekao da ne dramim ...sada...njegova odluka.
Nešto je frfljao o tome kako čovjek ima obvezu kod ovako velikih kirurških zahvata urediti svoje afere,naizgled lepršavim i površnim načinom.
Na što sam se nasmijala kiselo i rekla mu kako me fascinira njegova pedantnost.
Glupe riječi,glupi osmjeh,tupi osječaj finalnosi .. iznutra
Željela sam ga pograbiti za revere jakne i protresti...snažno i dugo...sve dok ne dođe do realizacije o mogućem ishodu ovog "kirurškog zahvata"
Ali nisam,čak ni tada nisam.... i to me boli,grize,izjeda.
Trebala sam vikati,vrištati,praviti dostojnu predstavu iz ove preozbiljne situacije,trebala sam sve i sva... potrebno kako bi polučila pozitivan efekt.
Ali nisam.
Prisjeti se,Jaga našeg odlaska na konzultaciju s liječnikom koji je izvršio zahvat.
Nakon podrobnog objašnjenja i prikaza unutarnjih organa koji će tom prilikom biti odstranjeni i bypassi koje će morati urediti,Vlado ga je pitao samo jedno:Doktore kada ću biti sposoban da se vratim na posao?
Na što ga je doktor prije odgovora na to pitanje pogledao sa žaljenjem i rekao kako je oporavak dug i neugodan i kako nikada neće biti ista osoba...nikada više
I tada sam htjela urlati iz sve snage
Pogledala sam i tebe,uvidjela.... kako nečeš reagirati
Sve što sam učinila tada bilo je postavljanje pitanja doktoru,svih onih koji su mi pali na um s ciljem da Vlado dobije odgovore koji će ga odvratiti od operacije
-Doktore,koliko je uspješan ovaj način liječenja kod Vladine bolesti i u kojem postotku je garancija oporavka?
-Nema garancije:odgovorio je
-Koliko ste samostalno izveli ovog tipa operacija i koji je broj pacjenata se oporavio
-Tri:dvoje umrlo i jedna pacjentica u oporavku
-Kada ste izveli op na toj pacjentici?
-Prije tri mjeseca,ona je još u bolnici,pod nadzorom
-Koliko joj je godina?
-78 godina
Jedna od tri ,a metabolizam spor...ništa kao tvoj Vlado...nemoooooooooooooj(vrištala je nijemo moja nutrina)
-Doktore,koje su prognoze bez poduzimanja ove op
-Jedna do dvije godine,ali sve je to individualno:rekao je(je vrijeme koje imaš,imaš,imaš,imaš...vikala sam opet...u sebi)
-Mogučnost je i u Zagrebu kod primarijusa gdje sam asistent
-Postoci su isti a na Vama je odluka gospodine

-Sječaš li se?
Ti si,po izlasku samo rekla kako čete još razgovarati uveće kad završiš smjenu i do brata navratiš.
Ja sam se žurila doma kako bi pakirala kofer za put,uvečer sam imala let.
U autu sam mu rekla:Neznam,to nije opcija za mene.
U slučaju takve situacije ispitala bih sve alternativne mogučnosti liječenja
Ovo je preagresivno za tijelo koje je savršrni stroj ali kad odrežeš tu,prespojiš tamo zamjeniš prirodne funkcije organa s plastičnim vrečicama
Ja to nebih ni u kom slučaju ,ali odluka je tvoja.
Rekla sam mu kako ću iči s njim kod primarijusa....... kad se vratim
Ostala sam dolje 15 dana.Neplanirano:Neodgodivo:Pa od tog posla sam živjela:Dali sam mogla ili trebala otiči:Ma jesam,naravno,trebala sam.
Po mom povratku sve je već bilo odlučeno i dogovoreno u lokalnoj bolnici
Sve se događalo kao na ubrzanoj traci
Još je Vlado odlazio i u šumu na sjeću,asistirao tamo... ono što je mogao.
Sjetim se njegove primjedbe na temu razgovora o poznaniku kojem su dijagnosticirali rak.
Neko od prisutih pitao je što znamo i mislimo o tome što bi on sada mogao ili smio jesti
Vlado je samo blago odgovorio:Ja mislim da sad može jesti sve...
Dali je već tada znao svoj put?
Jednom sam ga pozvala na večeru u lijepi restoran .
Nisam željela distrakciju njegovog ili mog doma
Željela sam mu reći.
Sjela sam preko puta njega u čvrstoj namjeri otpočela razgovor o tome kako čemo običi i kontaktirati sve moguće alternativce
Gledao je s posebnim izražajem lica,finalna odluka je već pala..nema više prosora za razgovor na tu temu, sve ostalo .......
I tada je rekao:Znaš uzeo sam i Srebrnu vodu?
Koju jebenu srebrnu vodu....sad znam....to je bila utjeha upućena meni,htio mi je olakšati
Ovu večeru nisam izrežirala ja ...nego on,tako je odlučio i izabrao
Još i danas nisam sigurna dali je odlazio svjesno i ako je tako ,zašto je tako,zašto je donio tu odluku koja se opreći svemu što znamo o njemu
I reci mi...tko je to da ima moralno pravo a i obvezu donijeti odluku kad je život u pitanju,otac,majka,prijatelj,brat?
Kako nekoga s potpunom moči rasuđivanja proglasiti nesposobnim u cilju produživanja njegovog vlastitog života?

25.08.2013. u 14:36   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

kad je vrijeme za ići
tada treba otići, jebga!

Autor: staranaivan   |   25.08.2013. u 14:45   |   opcije


previše je to pitanja,a premalo odgovora...

Autor: as-karo   |   25.08.2013. u 14:47   |   opcije


Suglasna s tvojim mislima
ali u predhodnoj priči akteru nije bilo vrijeme,niti po godinama a ni po mogučnostima
imao je još ipak po lječničkoj prosudbi i do dvije godine u slučaju da nije odlučio za op

Autor: Angelika1   |   25.08.2013. u 14:49   |   opcije


Ase,
možda ne količinski,koliko je pitanje teško

Autor: Angelika1   |   25.08.2013. u 14:50   |   opcije


Mene zanima bi li i koji liječnik odlučio za ovakvu agresivnu operaciju
odstraniti glavu gušteraće a potom sve iz-bypassirati kako bi jetra preuzela neke funkcije odstranjenog organa

Autor: Angelika1   |   25.08.2013. u 14:53   |   opcije


baviš se pogrešnim problemom, Angelika. kompetencijom. koja nije tvoja. a trebala bi tugom. koja je tvoja.

Autor: mmmmmm_da   |   25.08.2013. u 15:39   |   opcije


Upravo sam zato i tužna jer sam se u datoj situaciji osječala nekompetentnom
a nečiji život je bio u pitanju a tu popravka nema

Autor: Angelika1   |   25.08.2013. u 15:45   |   opcije


ujebote. a ja mislila da si tužna što je neko umro. ne zato što nisi svemoguća. e... nemoj.

Autor: mmmmmm_da   |   25.08.2013. u 15:47   |   opcije


ovom je bilo djonom. znam. al, mrdni, ženo.

Autor: mmmmmm_da   |   25.08.2013. u 15:49   |   opcije


Samo sam rekla kako je situacija završila i ja sam pogriješila
Ovaj zapis je za one voljne poslušati

Autor: Angelika1   |   25.08.2013. u 15:51   |   opcije


i da si pogodila, to bi bio tvoj pogodak, njemu nametnut. pa bi otišao i bez samopoštovanja. ja sam oduzela jednom pravo na odluku i namučila dragu osobu nepotrebno, samo da bih zadovoljila svoju ideju o sveobuhvatnoj pomoći. ne želim te povrijediti, doista. ako nisi spremna za ovakav razgovor- lako ja odem. želiš li to?

Autor: mmmmmm_da   |   25.08.2013. u 16:05   |   opcije


mda,
pokušati ću pojasniti
Vlado je odabrao operaciju kao njegov izlaz iz situacije
Umro je od sepse,nakon tri pokušaja otvaranja njegove utrobe i saniranja tumorne izrasline
Agonija je trajala mjesec i po dana
Ja sam ZNALA,ne u detalje ali svakako osjećala kako operacija neće završiti dobro
radila sam izvan zemlje(takav mi je posao)vodila brigu i o djeci,domačinstvu ..svemu što se podrazumjeva...ali mi je sad to presmješno
kao da sam zanemarila prioritete
zanemarila blisku osobu u vrijeme kad sam bila potreba
Desilo se prije godine dana te imam dobar vremenski odmak
Vlado je tad imao 52 godine
Učinila sam premalo po mom sudu :Svakako da bi konačna odluka pripadala njemu samome...uvijek.
lijepi pozdrav

Autor: Angelika1   |   25.08.2013. u 18:48   |   opcije


Dodaj komentar