Ručkić krčkić

Ajd, da ne budem posve iracionalno racionalna, zaključit ću da ljudi nekak "iznjuše" kad ih trebamo. Ne znam kak to izvedu ovim elektronskim putovima, ali evo, danas pozivi i mailovi od ljudi koje sam zanemarila, pa i zaboravila, a baš mi sad pašu, u stvari, oduvijek mi pašu, kak sam ih onda tak zametnula, ti vrapca...?

Ne znam, možda je to ona sklonost samotnom škrgutanju zubima, onaj strah da ćemo ljude odveć opteretiti svojim brigama, ili - a to mi se čini najvjerojatnijim - jednostavno želja da sve neko vrijeme bude po mojem, mojem ritmu, mojim zanimacijama. Hm. Tko zna, možda su se oni javljali i ranije, a ja jednostavno ignorirala? Nažalost, i to je moguće. Sigurno ima takvih, i sigurno su neki digli ruke od mene. Vrijeme je da proučim svoje raznorazne imenike.

Čudno je to kak "pokupimo" ljude, bez popisa uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bismo ih udostojali svojim društvom... Svakog dana prolazim pored jednog kafića i tak, malo-pomalo, počeh se pozdravljati sa stalnim gostima, među kojima sam zapazila jednu gospođu od 85 godina, koja uvijek donese neku elektronsku spravicu - mobitel, diktafon - i onda okupi oko sebe mlađariju da joj objašnjavaju kak to šljaka. Je, i mene bi ona, ali njoj se otimam, iako uvijek crkavam od smijeha.

Na primjer, pozove me ona jedne večeri da joj se pridružim za stolom, a ja velim, jooooj, oprostite, zaboravila sam i novčanik i cigarete, drugi put... Vi pušite, zgrozi se ona, eeee, sad ću ja vama reći, i udri po grozotama. Prekinula sam je usred treće i pobjegla, uzevši cigaretu od jednog mladca koji je sve to slušao, smijuljeći se. Drugi put, idemo šaponja i ja, on se jedva klati, ja sva izbezumljena, jel pseto skončava, ajme, gutam suze, a ona će meni, budete ga dali na injekciju, ako da, nemojte ga tamo ostaviti, da vi samo znate što im rade, sad ću vam ja reći, i udri po grozotama, koje sam smjesta prekinula i sjela za drugi stol, među omladinu, koja me tješila i dijelila mi adrese psećih holističara i akupunkturista.

Al meni babac sve u svemu simpatičan. Je, šteta je što joj je um tak krcat grozotama, mislim, za nju šteta, ne vjerujem da za 85 godina nije mogla skupiti i ljepših spoznaja, ali ta njena posvemašnja egoistična netaktičnost je toliko trapava da ti se nekak umili. Budem jednom i s njom sjela. Kad čvaknem normabel. Ili kad mi se začepe uši.

Morat ću joj otkriti Iskricu. Vidim da je tehnološki navudrena, hoće ona to, a ovdje je nitko ni u jednoj grozoti neće moći prekinuti, sve će nam ispričati do kraja, a pride će je bar netko ozbiljno shvatiti. Pa se nadovezati. Pa onda bitka tko zna bolje, više i groznije. Ajme! Pa onda satelitski blogovi na istu ili sličnu temu. Pa kad nauči stavljati slike... Divota, osobito preko zime.

I eto, ja očito vremešnu gospođu već na neki način imam u svojem svijetu, bez uvjeta, bez upitnika kompatibilnosti, u stvari, unatoč svakom realnom očekivanju. Kao i većina ljudi s kojima se družim, nitko nije "iz uzgoja", nitko nije polagao prijemni, nitko nije savršen, niti za svaku moju potrebu ili prigodu, ali eto, tu su, dragi su...

Ovdje je lakše zamjeriti. Zbog pisanja. Kad napišeš, brisala ili ne, to dopre do svijesti drugim kanalima i nekak se brže, odlučnije, trajnije ugnijezdi. Teže se predomisliti. Točnije, mogu se JA predomisliti, al je, onda ti izroni netko i veli, "Aha, a ljeta gospodnjega 2009. napisala si...", i jesam, i ja se sjetim da jesam, i onda se pokolebam i više ni sama ne znam što da mislim. A kakti, cijenim dosljednost... Hm.

Ma, sve je to za ljude... I sve se svodi na to da stvaramo odnose s ljudima. Grozne ili divne, kako kad. I kako god znamo i možemo.

Sve je to za lude.

Ma da, treba se izludirati.

Onda nema zbunjoze.

Nekad se na pitanje:-Hej, šta se radi, ljudi? Odgovaralo :-Ljudujemo!
A sad je ludilo, brale!

Ja još uvijek tu i tam velim da sam izljuđena. I mislim to!

Ma, i jabih volio za sebe reći da sam odluđen, kad bih mogao.

Hm. Ovak na prvu, ne vidim osobitih prednosti u odluđenosti. Zaluđenost je uvijek filmičnija :-))

Eh, baš mi je dosadno. Čekam, čekam: da mi javi veza kad mogu na sljedeći pregled, da ručak odstoji, da zaboravim kak se spremnik usisavača NE otvara pa ga otvorim, očistim i pozaugam... Eh, a sad i božu da dođe, upravo javila.

Kaj ova gigi dolje frkće, blogtemazo, niš joj nije pravo, niš joj nije važno... Ma, ajd vrit! Sad buš ti "čistila blog" i stavljala ga iznad potreba nas koji ga tvorimo! Malo sutra. Da mi plaćaš režije, mogle bismo pregovarati, ovak niš od toga.

A maza, pak, ne bi smjela čistiti svoj vlastiti. Ma, nek čisti žena, njen je i nek bude onakav kako se njoj sviđa, kome to smeta, ima i drugih dvorišča.

Pa onda ne bismo smjeli sami sebi pisati komentare, a pišemo ih (tko je to ustvrdio?) da bi blog izgledao posjećen. Ja jock. Pišem zato jer mi tako vrijeme i misli brže prolaze, npr. sada. Nekom drugom prilikom pišem zato jer se nisam sjetila napisati u tekstu. Nekom trećom kajaznam, iz nekog trećeg razloga. Valjda bude i takvih zgoda i nezgoda kad pišem da izgleda posjećen. I kaj onda? Tko će mi to braniti? Rekoh: plati mi režije, pa možemo pregovarati.

Meijin blog nisam uspjela obuhvatiti ekranom pa sam preskočila. Uvjerena sam da je baš onoliko pametan kao što od nje očekujem.

Rex se raspimpašio. Mašala!

Rosela sanjari. Ajd, ponekad se i ostvari...

Moja mačka od jutra nije mrdnula repom. Valjda joj tak ugodno.

Moja opipljiva mačka već sat vremena nije tražila mitologiju. Ti vrapca, da nije bolesna???

Pas stražari uz kelj. Da ne bi preskočio njegovu porciju.

Neki dan rekoh boži "On bi da mu ja kuham". A veli boža, "Pa ti imaš muža!" :-)))

Evo ga, sad uznemireno dolazi vidjeti zašto se ja ne bavim pravednom raspodjelom kelja.

A ja njemu kupujem Hillsa za silne stotine kuna! Baš sam blesava.

Imala sam mačka koji je poživio 20 godina na kuhanoj hrani (srca) i još pride zarađivao lovu (snimao reklame). A onda me uvjerili da im je kupovna hrana zdravija. Blogme, poslije mi više niti jedan ljubimac nije tak dugo poživio. Niti išta zaradio.

allo vega citam tvoju satiru
ma nije Problem sto je izbrisala briga me
al nemoze me vredati bas onako kako njoj odgovara ;)))

znaš kaj vega?
baš pročitala blog ..... i kihnula barem šest puta
zamalo zveknula čelenkom po bridu stola .... ko u onoj jednoj davnoj reklami kad ženska superpraškom briše prašinu s police, kihne .... i opiči se u čelom po rubu police. sad nemam više pojma koja je poanta reklame, no nema ni veze :-)
al priznam, dobar blog

moj mačak se prehladio..... pa šmrca i kašlje, siroče
a pesica koristi svaku priliku da ga potera, ma di bio
i nemreš joj dokazat da "Ziggy, pusti mačka" .... badava ..... tvrdoglava ko gazdarica. a nije bikonja u horo(r)skopu :-))

eto.... ošla vega
ajd vrati se.... odoh ja u horizontalu
i psihološki se pripremat za četvrtak ...... za psiho test i test inteligencije :-)))