Rosela, vještica sa livade

Za 3min ce biti podne... djevojko.
Oblacno je i svjeze...mekano sivo.
Topli cappuccino mi klizi po jednako toplom jeziku, a misli su mi pomalo razlivene... kao ceznutljive... za necim i nekim...
Djevojko...precesto nemas volje traziti nekoga, nekoga tko ce te privuci, zbog kojeg ces osjetiti ugodu i smijeskati se u tisini.
Precesto oni koji mi se svide ne uzvracaju mi... precesto se upustam u komunikaciju s onima koji mi se samo malo svidjaju, a ja vezem oci da ne bih vidjela cinjenicu da oni doista nisu meni prikladni a ni ja njima...
Ali ipak pocinjem razmjenu rijeci s njima jer se nadam da ce se iz sicusne sjemenke roditi lijep cvijet. Ne nuzno prekrasan. Samo lijep.
...no djevojko... Rosela, Rosela... nece se nista lijepo roditi iz onoga sto se ne zalijeva obostranim zanimanjem i uskladjenoscu.

Svi su moji 'cvijetovi' umrli. Jer u kontaktima s muskarcima nisam osjecala ono sto mi je potrebno. Bliskost. Uskladjenost.

A kvragu... ja ne trazim nesto idealisticko i fatalno. Samo obostranu energetsku privlacnost i razmijevanje... njeznost.

Kroz sito brutalne iskrenosti prosijavam svoje osjecaje, zelje, potrebe. Kako se ne bi dogodilo da se zapletem u neku zelju koja je nerealna, u potrebu koja nadmasuje stvarnu potrebu, u osjecaje koji stetni.
Cinim to...opet i opet... i nailazim na sasvim snaznu potrebu i zelju za emocijama i intimnoscu s nekom osobom. A onda nastavim prebirati, ne bih li naisla na neki kamencic spoticanja koji me sprecava da iskusim Nesto s Nekim, sto je iskrena razmjena emocije i ugode, a ne zadovoljavanje frustracija i nesigurnosti.

Ti si rijetka, kojoj je nick tako dobro usklađen s tekstovima koje piše, brava.

Nick je uvijek barem na neki nacin uskladjen s nama, jer mi ga biramo, a ne neki automat, :))

nije se teško u ovome pronaći. lijepo napisano