Rosela, vještica sa livade

Djevojko. Rosela. Steze te ceznja i tuga u grudima. Uvijek je tako kad dodje doba godine u kojem bi mojoj kozi prijala toplina tudjeg tijela. Tad je moja ceznja izrazenija i glad moje koze bolnija.

Ali znam da osim okolnosti koje su me dovele do osamljenosti, i ja sam odgovorna. Uvijek smo odgovorni za ono sto cemo uciniti s materijalom naseg zivota, uvijek smo odgovorni za tempo kojim cemo disati, nacin na koji cemo koristiti dah koji imamo a koji nam se dogodio bez da smo ga trazili.
...i ja sam odgovorna za moju osamljenost... moje su suze posljedica mojih ne-djela. Znam to...