Ručkić krčkić

Liječniku uvijek idem oboružana knjigom i jako pazim pored koga ću sjesti: neke doživljaje jednostavno ne želim slušati, ne želim razgovarati o njima, ne želim o njima niti misliti. Ako budem morala, morat ću jer će me se izravno ticati. Ako ne budem morala, aleluja, što manje znam, to se bolje osjećam!

Danas nisam bila u čekaonici s grozotama, tak da nisam čitala knjigu, nego naš blogek. Eeeee, viš, kad ti je dosadno, stvarno svašta moš pročitati, ali meijine umotvorine ne. Komentare ipak da. (I gle, sad sam pripalila cigaretu kao da nisam odlučila prestati! Ajd, nisam smislila kako točno prestati, dala sam si fore za postupno uništenje onih preostalih kutija, mislim da imam još tri i pol, a onda niš, cold turkey, ali ovo pripaljivanje stvarno nije u skladu niti s jednom mojom odlukom, taktikom i općom strategijom.)

No, da se vratim temi. Koliko razabrah iz tih komentara, očešalo se o moj jučerašnji blog i protumačilo ga se kao vapaj za... čime ono točno? Simpatijama? Razumijevanjem? Ogoljavanjem vlastite boli?

Ma dajte, najte me zezati! Kaj ste zbilja tak bedasti? Ozbiljno pitam: naime, ja istinski glupe ljude zaista ne poznajem, ne krećem se u krugovima gdje bi ih bilo moguće sresti. Dakle, ako ste zaista toliko glupi da vam je potrebno neko tumačenje mojeg zapisa, a ne naprosto razlog da me ne podnosite, što je ipak puno pametnije od prve mogućnosti, onda evo ovako:

Zapis je nastao zato jer me tištao. I zato jer znam da će ga zapisivanje na Iskrici profanirati. I da će onda to iskustvo, još uvijek, očito, donekle opasno po moju psihičku stabilnost, postati nešto obično, tema više ili manje ozbiljnog razgovora, štoviše, trača, pa i zajebancije. A to je DOBRO. Za mene DOBRO.

Ako pride nekoga potakne da pročačka po vlastitim iznutricama, da izvuče na svjetlost dana nešto što mu se, ili njoj, ondje gnoji i postupno ga truje, utoliko bolje. Ali, ne dolazim ja ovamo da bih nekog prosvjetljivala ili preodgajala. Kad i ako mi se omakne, super, to je bonus. Ako postanemo "braća/sestre po suzama", kako lijepo reče mai, isto super, nimalo lošije nego braća/sestre po kavama/peveteima ili ševama (Uf, hebate, ovo zadnje ni dobro! Ali se zna zalomit.).

Nastao je i zato jer mi je stvarno dosadan blog krcat superjunacima u svim mogućim životnim područjima. Ma, i u stripu biste bili neuvjerljivi, kvrapcu! I zato jer me hvata groza od onakvih zapisa koje u sebi zovem "plastičnim cvijećem", a podsjećaju me na smrt: duha, osobnosti, životnosti, životvornosti... A i zato jer se to meni HTJELO.

Napisati taj tekst. Od vas mi se niš nije htjelo. A svejedno sam dobila. Puno lijepog. I nešto očekivano ofucanog. U svakom slučaju, svakome tko se potrudio nešto dati, od srca i iskreno HVALA.

Nema na čemu.Sva sreća da sam jako pametan
a i vrlo,vrlo sexy.

Dobra boja!

vrlo sexy!

Ajme, Rekše, sad su mi i obrazi pocrvenjeli! Hvala, hvala :-))

mene zanima
kaj je doktor rekel
malo je diskretno, ali zanima me

Perce, kod ove doktorice je sve 5+, ali oni opakiji doktori još uvijek šute, a nisam još ni obavila sve preglede. Niš se ne zna: moglo bi biti jako grdo, a moglo bi biti samo višak skrbi mojeg susjeda, koji mi je ujedno i liječnik-specijalist. Navijam za ovo drugo.

Sad moram u banku, emimsvecamiloga, skresaše mi minus ničim izazvani, idem ja njima reći da niš od toga!

drago mi je čuti

mislim da ih je moj komentar ponukao na ...anti-vegiranje

a moj komentar ...onaj o divljenju tebi....se nije ticao samo tog zapisa

govorila sam općenito o tvom ''prvom licu''

moje bloško i ino pravo je diviti se kome hoću...i to i reći,kao i pravo na kritiku (bilo koga)...uostalom ovdje se više kritizira
nego hvali...
možda zbog vlastite samodopadnosti...kajaznam

i nije me briga (više)....iako moram priznati da sam se u početku blogiranja snebivala napisati bilo kakav komentar s negativnom konotacijom...dakle nije me briga više, tko će kako reagirati na dati komentar

možda je moja ''terapija'' već počela :))