Ručkić krčkić

Od roditelja svašta možemo naslijediti: fizičke značajke, karakterne, novac, nekretnine, nakit, umjetnine, kućne ljubimce, dugove, bolesti, pizdarije, a ja sam, očito, naslijedila gđu P. - udava neslućenih razmjera.

Nemam pojma kako nam se ubacila u život, ali ja sam je ondje tolerirala jer ju je moja majka, po svemu sudeći, htjela i trebala. Ali za novce - 50 kn da se ode po uputnicu, 100 za čekanje na komisiji, 300 iz čista mira, jer joj fali... Moglo se, dalo se, a ova obavljala ono kaj se meni nije moglo ili nije dalo. Čim je stara umrla, točnije, na putu iz bolnice, u koju je stigla koju minutu prije mene pa tako prije mene i doznala da je majka umrla, veli ona meni "Čuj, ona šivaća mašina, ti to ne trebaš, jel'da?"...

Popizdim, ali dam, samo da je konačno otpravim iz kuće: šivaći stroj, prsten po njenom izboru, nešto odjeće, nešto love. Čak sam u njeno ime kupila mali vijenac za pogreb, jer ona "nije imala, a kako će bez njenoga". Ma za popizdit!

Eh, naravno da to ne ide tako glatko. Evo ti nje opet svako malo, i svako malo nešto treba. Za lovu sam je definitivno otkantala prije nekoliko mjeseci i više se ne usudi tražiti, ali danas zove, jel ja imam neke naočale za sunce, ona je pala i razbila svoje, sva je jadna, dobro nije oči izgubila... Nemam, odrežem kratko. A jel bi njoj u Ghetaldusu mogli...? Otkud znam, odrežem kratko. A jesam li doma sutra, ona bi svratila... Ne. I nisam raspoložena. I neću uskoro ni biti.

Ali sad sam baš NERASPOLOŽENA. Evo, ako je netko hoće, to moje neželjeno nasljedstvo, ja je dam. Nek je netko nosi! I nek se nosi.

A mogli ste mi bar sliku pohvaliti, blogvasmazo!

OK, OK, gđu. P. ne mora nitko uzeti, bum je ja nekak odlijepila od sebe.

Ma, zapravo je ona meni i simpa u toj svojoj grabežljivoj borbenosti. Babac ima oko 8 banki, nemrem se sjetiti je li 2 starija ili mlađa od moje majke.

Ali, užasno me nervira iz dva razloga:

1. Totalno neuvjerljivo ljigave dodvorljivosti kad nešto treba;
2. Nesposobnosti da shvati/prihvati doslovnost, osobito ako joj ne paše - njoj "ne" ne znači "ne", nego "ma može, ali daj još malo ljigari".

Uzela sam neke homeopatske kapi koje bi mi trebale zgaditi cigaretu. Mogu vam reći, uopće ne djeluju.

Jučer sam uspjela ispušiti manje od jedne kutije (norma mi je 1,5-2) čistom snagom volje i kretanjem u prostorima u kojima se ne smije pušiti. Danas sam opet zaboravila da prestajem pušiti i mirno skurila 7-8 komada uz jutarnju kavu.

Valjda sam zato neraspoložena.

Hehe, sad sam se sjetila: te naočale koje je razbila je isto dobila od mene; kao i mobitel s kojeg me nazvala.

bok vega! htjela ja pohvaliti sliku, evo - bolja je od drmaxove - šiješ ga 600%

A ona, kakti, ne puši: ujutro si dopusti, koliko ono, mislim da ukupno 7 dnevno, ili 4, tak nekak... Što, međutim, apsolutno prestaje vrijediti u mojem društvu - onda mi skuri cijelu kutiju. Da je samo vidite kako zauga, ko da će joj krvotok stati ako prestane!

Hvala, gerardina, iako zamjeram usporedbu s nekim koji ovdje nije nikad ispoljio ništa osim potpunog manjka ukusa i kriterija.

oprosti, asociralo me na njegovu fasciniranost fotošopiranjem tvojih slika.

Ajd, dobro, isprika uvažena. Kažem ti, sitničava sam od potencijalnog nepušenja. Što će tek biti kad postane aktualno nepušenje ne smijem ni zamišljati :-((

i ja bi komentirala , al mi dovoljno pucnjave iz ustiju, sad i ti..a da me pukneš nema metka , a danas petak i od pon GO:-))))

Nemaš brineš, biserna, tebi će već netko promrnjaukati "Pazi, metak!" i sve 5. Jerbo, ovo nisu ćorci.

Uostalom, ima tebe tko boje puknut nego što ja mogu. Osobito tijekom GO ;-))

E, sad moram krenuti u prostor u kojem se ne smije pušiti. Jel vi možete zamisliti da sam ja čak pristala ispitati studenta sasvim mimo svih termina samo zato da imam razloga skloniti se u nepušački azil? Blogme, i to se desilo. Ajme, kak ću im ove godine biti dobra!

ma sve ću pretrpit samo da ne boli:-))))

evo, ja mogu,ma nisi ti takav zmaj kakav hočeš(nemam pojma zašto) da te ljudi vide!

ovo ti je tak dobra fotka i nemoj ju mijenjati pliz! osvježila si mi blog danas! ha ha...živila ti!

jbg ali meci ti ne pogađaju u glavu promatrača!!
korigiraj nišanjenje!! he he he

Pogled i mirnoća savršeni..........
Nastoji da okidač pritišćeš jagodicom kažiprsta i kod uzastopnog
okidanja nastoji da ti samo podlaktica pri trzaju ide u vis a da
lakat ne ide prema dolje već ostaje u ciljnoj ravnini.
Uz malo treninga nema toga koji će ti pobjeći.........

Hahahahaha!!!
:-)

fotka je super..
blog sam već čitala..prije

Rokni ga pištolom,
kad on nemre niš
sa svojom!
Za drugo ni nije.