Ručkić krčkić

Pišem da ne pušim. Znam, znam, marljivije i bolje domaćice od mene sad bi vjerojatno svaku pločicu u stanu dovele do visokog sjaja, izmanikirale nokte, počupale sve dlačice viška, presložile svu odjeću u svim ormarima, organizirale plesne vjenčiće, dobrotvorne hekleraje patchwork prekrivača za krevete, napisale topla pisma svim zanemarenim prijateljima i znancima, obišle groblja i uredile grobove, isplanirale Božić, Novu godinu, Uskrs i sljedeće ljetne praznike, poštucale ispucale vrškove kose, oplijevile svoje i tuđe biljke, pokupile papiriće s ulica u susjedstvu, ispekle pet vrsta kolača i odnijele ih potrebitima i zaslužnima, ali ja nemrem niš od toga: sjedim i patim. I pijem puno vode. Pa onda puno pišam.

Nikoga ne nazivam jer se grozim pitanja "Što ti je odjednom došlo?", ne da mi se objašnjavati, ne želim ni s kim u kafić, jer tu su rizici ogromni, iako sam prekjučer uspjela odsjediti sat vremena, s netaknutom kutijom cigareta pored sebe i pred praznom pepeljarom, OK, poslije ručka ću u šetnju, pokušat ću odgonetnuti kak se zove ona susjeda koja nudi mačku, znam gdje stanuje, ali da me ubiješ nemrem se sjetiti imena, možda ga prepoznam kad pročitam prezimena na zvoncima. Naime, javio se potencijalni usvojitelj. I baš bih voljela nekoga usrećiti. Mislim da bi me to motiviralo da ustrajem, taj komadić srećice usred ove grozote od apstinencijske krize.

A pazite što je najgore: ja još uvijek pušim! Ali neusporedivo manje količine, neke micine-macine, kraćušne-tanušne cigaretice. A pušila sam one 100s, jake.

Nekad sam mislila da patnja oplemenjuje. A sad mislim da sam oplemenjena onoliko koliko mogu podnijeti i više mi se nimalo ne da patiti. Kaj sam to gledala neki dan (da, gledam telku do iznemoglosti, jer za to zbilja ne treba nimalo koncentracije, koje uopće nemam), veli neki lik "Sreća je iluzija ljudi skromnog raspona emocija". Odlična definicija! Eh, sad, kad bismo mogli znati gabarite po kojima se mjeri raspon emocija, onda bismo vjerojatno lakše odredili i svoju ciljnu sreću i lakše je postigli; ili se jednostavno pomirili s time da je za nas nema. U ovom drugom slučaju, ja glasam za odsustvo patnje kao dostojnu zamjenu.

OK, ručak je gotov. Još se peku paprike, ali one su za sutra. Pseto pošandrcalo jer sve miriši, a ja ne mrdam. I njemu je, valjda, kao meni gledat cigarete na stolu, a nemat niš u gupcu. Začudo, nisam gladna. Nemam potrebu tu oralnu fiksaciju zamijeniti nekom drugom, aleluja, a već sam smislila da ću žvakati olovke ili čačkalice ili tak nekaj. Žvake ne podnosim.

I da: homeopatske kapi NE DJELUJU!

Znam ja kaj djeluje.

Koliko te (u)poznajem, Rekše, mislim da i ja znam što ti misliš da znaš.

Onda bolje da šutim.

Da ne dobim topa iz vladanja!

Mislim da će me obodriti stanje na računu. Nakon nekog vremena. Za sada, ušteda je zanemariva, možda je uopće i nema ako uračunam cijenu tih nedjelotvornih kapi i sitnih poklončića koje si darujem da se nagradim za odolijevanje žudnji.

Kupujem si borovnice. Ispalo je da ih jako volim, a nisam to ni znala. A koštaju manje od kutije cigareta, ali blogme i kraće traju.

Rekše, kad bi me seks mogao utješiti, vjeruj mi, bez oklijevanja bih prihvatila bar pet-šest ovdašnjih ponuda, i posve bi mi bilo svejedno tko nudi. Ali jock. Uostalom, nakon dobrog seksa kaj najbolje paše? Dobra cigareta.

Idem sad pokušati pronaći tu susjedu s nezbrinutom mačkom. Ajd, dršte mi fige! Po svim mogućim pitanjima!

Mislim da su te kapi smišljene za preventivu kako bi se opravdala
neučinkovutost.Krajnji cilj je zarada.Nije to lijek.

Uzmite vi moju ponudu,pustite ostale.
Od moje terapije neće vam više štetit
cigarete.

Našla susjedu, proslijedila broj. Navijam za udomljenje :-))

Rekše, nekak mi to tužno kak se nudiš umjesto cigarete, jesemti, pa kaj čovjek nije više od komadića papira ispunjenog duhanom? Jest da se i mi, poput cigareta, na kraju pretvorimo u prah i pepeo, ali kvrapcu, ipak smo nekak kompleksniji, zar ne?

Imate prav,pa moram nekaj trkeljat.
Da nam nebu dosadno.