Čarobni brijeg

Žarulja stubišne rasvjete na sedmom katu ponovo je pregorjela. Dok pospano prekapam preveliku torbu, njezine srebrnaste, sjajne točkice hvataju blijedo svjetlo usnulog grada što se probija kroz mliječno staklo ulaza. A i hladno je. Promrzli prsti traže studen svežnja ključeva koji će me propustiti na sigurno. Na toplo. Jer drhtim već predugo, još od zadnjeg zagrljaja pred tvojim vratima. Od hladnoće, uvjeravam se. Ne, samo mi je hladno.

Pod prstima osjećam svilu. Dobro je da sam se sjetila podići ih s poda i ubaciti u torbu. Ne ostavljati skrivene, crne tragove za sobom. Toliko sam još bila prisebna. Ono poslije, eh ... Ne događaju se takve stvari finim djevojkama. Pokoja i zadrži glavu na ramenima, prisebnost sve dok ne zatvori teška vrata svog stana iza sebe. A ja ... večeras ... ne prepoznajem se.

Ključ je konačno u ruci. Premještam zgužvanu jaknu s jedne ruke na drugu. Samo sam je dograbila, nisam je stigla ni odijenuti, ni zakopčati. Do vrata se ne sjećam kako sam došla, a unutra mi je bunda samo na košulju bila dovoljno topla. Gađam bravu, otključavam, zveckaju ključevi dok guram vrata i iza leđa ih vadim i premještam iznutra. I zaključavam za sobom.

Unutra me pozdravlja veliko zidno zrcalo. Zaboga, tko je taj odraz? Kod frizera dugo i pažljivo poslagana pundža, sad je tek gnijezdo raščupanih pramenova, koji baš kao i tvoji prsti, lebde i omataju mi se oko lica i ramena. Vragolasti. Ma, puteni i neukrotivi. Osjećam ih, vrele, još uvijek na mom obrazu, na vratu. Upekli su se u kožu tamo gdje si svoje prste vjenčao s mojom kosom.

Bijelu, usku košulju jedva sam do pola zakopčala, pipajući dugmad u mraku pokraj kreveta. Ukrivo stoji, pomaknuta iz ravnoteže, iz mirnog spoja dviju stranica izbačena u nemir i poneki val preskočene rupice. Baš kao i ja.

Skidam bundu, otkopčavam košulju i ostavljam ih na podu hodnika. Suknju sam ipak na pravu stranu okrenula i zakopčala. Znala bih da nisam, preuska je i prekratka da mi ne bi smetala dok vozim. No, izgužvana je; nabori se sami neće izgladiti. Nisi mogao pričekati da je skinem. Samo si mi je dlanovima čvrsto podigao oko struka. I stegnuo me uz sebe. Čula sam kako udišeš duboko, osjetila kako ti se sviđa miris moje kože. I nakon toga sam izgubila vrijeme.

Sjećam se da si mi šaptao i sjećam se kako sam i ja nešto rekla. A možda sam tek preglasno disala. Ne znam. Ali, osjećam. Dodir tvoje blijede kože, tako slične mojoj. Svaka mrljica, svaki madež koji su nam se dodirnuli, bruje još uvijek u zanosu. Trepere usne, treperim iznutra. Bol, slatka bol i vrelina koju si sakrio duboko u meni.

I dok svlačim čarape, zapinje mi prst o široku čipku na koju si naslonio obraz među mojim bedrima. Podižem koljeno i tetiva u preponi najavljuje mi bol što neće nestati do sutra. A valovi u tvom ritmu ne smiruju se u meni.

Bez glasa. Bez daha. Oduzeo si mi i dao. Dala sam i primila. Pakao i raj.

Položit ću noćas na oltar mog sna tvoje tragove na meni.

(ref: G.E. Lessing, Laookon, parfr. ... slika je trenutna, prostorno simultana umjetnost ili stanje, dok je opis riječima vezan je vremenskim slijedom, konzekutivan, radnja ...)

sličica do sličice..priča... :):)

slike u rijecima, rijeci u slikama - predivno :)

ja često kleknem pred oltarom ljubavi ...

Ja to dopuštam samo ženama!

nedojebana, čeznutljiva ludara! Vjerojatno religiozna!

Kak nedojebana,pa kaj nisi pročital da je izjebana!

kaj je decki? dugo niste?

A kaj to? Ne sjećam se.

Moram u kalendar pogledat.Kad je bil
zadnji praznik?

CC...nema te ni jedna blogerica! Ni prije...ni sad...! Respect :)

slika govori tisuću riječi
ali
ni do koljena nije riječima
koje neko znalački posloži u sliku

zahvaljujem :)

Erotika,egzotika,sexgotika.