Ručkić krčkić

Jeste li ikada doživjeli smrtni strah? Ono, kad ne znate hoće li sljedeći trenutak biti ŠKLJOC i više te nema; kad je nebitno hoćeš li iz sadašnjeg trenutka izaći čitav, ili u kakvom stanju, kad se samo usrdno nadaš da će sljedećeg trenutka BITI? Ja jesam.

Doživjelo je to i 80 putnika i članova posade aviona koji je oteo Zvonko Bušić. I proživljavalo to 30 sati. Je li to terorizam?

Jeste li ikada ostavili upaljenu cigaretu u pepeljari, u najboljoj namjeri da se vratite po nju i dopušite je, ili ugasite, ali niste, nešto drugo vas je zaokupilo, npr. na 30 sati, pa je cigareta ispala iz pepeljare i progorjela stolnjak, baš onaj koji je izvezla vaša baka, dragu uspomenu? Ja jesam. I nisam rekla majci "Nisam kriva, nije mi bilo ni nakraj pameti da će cigareta ispasti, uostalom, zašto si TI baš taj stolnjak stavila baš na TAJ stol, a znaš da ja ondje držim pepeljaru?".

A naša laženka, pod skupnim nickom agentica_tajne_sile, kaže vako:

"Tako pročitam da je Taik terorist jer je ostavio minu koju je policajac nestručno deaktivirao i na žalost, pri tom poginuo, a istovremeno se zaboravlja na mine koje je ostavila jugo-četnička banda od kojih i dan danas stradavaju hrvatski ljudi, hrvatska djeca."

Pa da... Zaigro se momak. Čak je pristojno javio da je bomba na jednom od najprometnijih mjesta u New Yorku, a ovi, budale, ti glupi Američani, poslali nestručne ljude da je maknu - taj koji je poginuo, Brian J. Murray, imao samo 6 godina iskustva na takvim poslovima, nije ni čudo što je poginuo. A onaj drugi oslijepio, a ne znam što je bilo s trećim i četvrtim, o njima se baš ne piše, očito nisu neke face.

Nije Zvonko kriv. Znam ja iz vlastitog iskustva: eto, jednog dana, šetamo šaponja i ja, a na travnjaku ostavljena vrećica. U blizini nigdje nikoga, tj., samo neki čovo, leđima okrenut vrećici, dva-tri metra dalje. Pa šaponja digo nogu, što bi drugo, i zapišo vrećicu, kako se već šika u psećem svijetu. A onda taj leđima okrenut pogledao i grozno me ispsovao, da kako sam mogla pustiti psa...! A ja mu lijepo kažem: sami ste si krivi. Vrećica se ne ostavlja na travnjaku bez nadzora. Sve što se s vrećicom dogodi onog trena kad je ispustite iz vida nije više vaša stvar. I kvit. I čemu sad toliko uzrujavanje?

Eh, sad, da je iz vrećice isplazio npr. udav i pridavio mi upišanog psa, mislim da bi razgovor ipak malo drugačije tekao... A čovo bi najvjerojatnije tvrdio da on ima pravo ostaviti udava na prometnom mjestu i očekivati da će prolaznici biti toliko pristojni da je se klone. A ako je se ne klone, da će bar biti stručni u ophođenju s udavima.

O minama i bombama iz rata nemam što reći, osim da NE SMIJU biti zaboravljene. I da moraju biti UKLONJENE. I da pri tome ponekad stručnjaci ginu; ali još nisam pročitala da je netko poginuo jer nije bio stručan.

Međutim, ima nešto o hrvatskoj djeci i bombama. Npr. onoj na zagrebačkom Trgu, koju su postavila zaigrana dječica u dobi između 27 i 30 godina, a piše u članku:

Jedan od Vodičana uhićenih zbog eksplozije na Trgu rođak je Zvonka Bušića
Link

E, a prije nego što se stručno pozabavila definiranjem terorizma i bombama, napisala naša laženka i ovo:

"Pljuvanje po nacioonalnim simbolima, naivni agit prop koji ponavljanjem laži postaje istina ( vrhunski majstor bio Milošević), zatvaranje očiju pred vlastitim zločinima, pljuvanje po crkvama ili bilo kojoj jačoj društvenoj organizaciji suprotnog predznaka, selektivna demokracija."

Tu me žacnulo ono "zatvaranje očiju pred vlastitim zločinima". Onak, baš kao u crno-bijelim kaubojskim filmovima: ako imaš bijeli šešir, OK je upucati svakoga s crnim, a ako pride strada i neko tele, a hebga, baš je tele...

A i ovo "agit prop koji ponavljanjem postaje istina" u kombinaciji s njenim teoretiziranjem da se Zvonko Bušić nije samoubio, nego da je ubijen. Paaaa, OK, ajd da ja onda isto teoretiziram, možda se ponovi dovoljno često da postane prvo agit prop, a zatim istina:

Možda je čovjeku koji je veći dio života proveo u zatvoru, s netipičnim ljudima, s netipičnim i vjerojatno sasvim nerealnim idejama u glavi, bilo teško živjeti u sasvim običnom, svakodnevnom svijetu krpanja kraja s krajem, idealizma reduciranog na otplatu kredita, u zemlji koja je postigla baš ono što je on htio i zbog čega je iz nje izbivao 32 godine, sa svim stvarnosnim mukama tog ostvarenja... Možda mu je žena s kojom je 32 godine bio u dopisnoj vezi bila nepodnošljiva uživo, kao što se i nama, Iskričarima, dogodi grdno razočaranje kad se napokon sretnemo s nekim s kim se bilo divno dopisivati i o kome je bilo krasno maštati... Možda mu je sinulo da je učinio golemu glupost i maestralno si zajebao život. Da je moglo i bez toga. Da je bio glupi pomodar, da je imao peh biti mlad i poduzetan baš u vrijeme zamaha terorizma u svijetu...

Pa ako sam ja sada po laženkinoj terminologiji i ideologiji "mrziteljica Hrvatske" i "kukavelj", neka sam. Jer smatram da državu koja tolerira terorizam treba prezirati; i jer kukavno i skromno opstajem U TOJ DRŽAVI cijelog svog života, bez velikih gesta koje siju teror i smrt.

po prvi put bih se složila s tobom.

ako pogine i jedan jedini nevini čovjek, borba za istinu propada u vodu. (ne znam točan prijevod, ali to je napisao jedan jako pametan tip).

Aleluja, zlatkice. Viš, i moj matori pas se počeo sprijateljavati s nekadašnjim žestokim oponentima... Valjda to dođe s godinama.

i zaista je svejedno ako je zbog "hrvatske" istine pogubljeno nekoliko tisuća ili nekoliko stotina židova u jasenovcu.:)
jebote, mi smo fakat važni za hrvatsku istinu.:)
bit će, prije, nešto drugo.
ali o tom neću na tvom blogu.
(da se ne kaže da iskorištavam medijski prostor etablirane književnice) :P

Ma, raspali ako te volja, ja sad i tako moram van i nemam više niš za dodati napisanome.

Na tvom putu naiće bezdan,
i tek naslućeno se obistini-
raspline se neki iskonski san
i ti, zatečen,zuriš i oči istoni;

zbunjen,smeten i smučen,ne vjeruješ
da stvaro jesu kakve jesu,
ne poduzimaš ništa, ne djeluješ,
nemoćno se priklanjaš udesu.

No, mada je nedvoumno utrnulo-
kao što pred noći utrne dan-
tvrdoglavo, kao da te nije ni okrznulo,
nastavljaš sanjati sad već umrli san.
^:-}*

ovo, etablirane književnice, je cinizam.
(da me ne bi netko uzeo za ozbiljno) :)

Zlatkice, nemaš brineš, sumnjam da te itko ikad shvatio za ozbiljno ;-))

Hm. Nisam očekivala poetske reakcije na ovu temu, wasy.

Zvonko je terorist isto koliko je Obama mirotvorac ... isprogamira vas prizemna dnevna politika.
Obični, svakodnevni svijet jest ROBIJA ... živite i robujete nesvjesni ičeg.

Đuro, zapis nije o Obami. Zapis je o osobi koja je dovela u opasnost hrpu ljudi, od kojih je 4 stradalo, jedan smrtno, a NITKO OD TIH LJUDI nije bio niti njegov oponent, niti ga ugrožavao. To ti je kao da ja sad sve trenutno prisutne na blogu stavim pred štrcaljku punu sarina zato jer želim da svijet uvidi koliko je nepravedno što ja u svojem stanu nemrem imati farmu pajceka.

Da postoji istinska sloboda i demokracija bilo bi drukčije. Cijela skupina je zbog razlika u mišljenju i pogledima na svijet stavljena doslovno IZVAN zakona ... nemaju pravo izražavati svoje mišljenje, njihov glas se ne čuje, što im preostaje ?
Da je dotični bio bezosjećajna zvijer, skrkao bi avion, aerodrom, policajce i njihovu dalju rodbinu u Oregonu ...

kolaterala

Krelec, ti si gore kod popizdičice (koja uvijek razvodni temu mišungom osobnih opsesija) spomenuo Baader-Meinhof i Crvene brigade - ajd da te sad ovdje pitam, je li itko od pripadnika tih terorističkih organizacija u svojim matičnim državama tretiran kao junak i/ili slavljen?

Đuro, istinska sloboda i demokracija postoje isto onoliko koliko postoji istinska istina. Znači li to da je sve dopušteno?

dan danas imaju brojne sljedbenike

uostalom kao i hitler, musolini &co

ni kod nas pok bušić nije pokopan po državnom protokolu nego privatno

u ono su vrijeme otmice aviona bile gotovo svakodnevnica, čemu se toliko čuditi

ne velim da je normalno, nego da je tako bilo

Postoje jednaki, postoje jednakiji ... valjda je to dovoljno ?
Nekima nije dopušteno, neki mogu sve ... otud terorizam.

Pa i ja sam napisala da je onda tako bilo, da je to praktički bila MODA, a ne jedina dostupna metoda političke borbe.

Njemu nije dopušteno tih godina niti govoriti slobodno, a nekome je dopušteno upasti u stan i ubiti nenaoružanog čovjeka u pidžami (Osama) i još raniti mu ženu koja ga pokušala zaštititi ... nije ovo plač za pravdom, ali fakat ne trebam pojašnjavati stanje u svijetu, tko što može, a tko ne ... tko ima pravo drugima lijepiti etikete terorista (nekad opravdano, naravno).

čemu uopće toliko zgražanja oko terorizma.
dugo je vremena bio jedina metoda za ostvarenje ciljeva.
sj. irska, baskija, korzika, i dr. samo u europi,
nabrajanje u svijetu bi potrajalo.
jednostavno je bilo tako, a gotovo u pravilu stradaju nedužni.

Đuro, ako sve izrelativiziraš, onda niš nije važno i sve može, ali i ne mora... Uostalom, nije potrebna duboka, filozofska misao da bismo spoznali kako se SVE političke borbe, sukobi, ratovi, od pamtivijeka vode za prisvajanje što više resursa za sebe i svoje, a od drugih i njihovih. Sad to zovemo "kapitalom", nekad je bilo "šumarak" ili "njiva". I onda ti tu zabrije neki naivac koji povjeruje da su IDEJE bit svega.

Čekte, dečki: vi sve što ste nabrojali smatrate OPRAVDANIM???

Eh. Valjda neću doživjeti dan da u Zagrebu pukne bomba, pobije nekoliko desetaka ljudi, a onda netko važno objavi u novinama da je sve to zato kako bi svijet uvidio da u Pušči Donjoj, malo niže zavoja pa preko mosta, susjedova koka neovlašteno zoblje ispod nečijeg legitimnog plota. I da onda blog uglas zaplješće na konstruktivnoj akciji.

A sad me puca nikotinska kriza pa idem oprat kosu. Tak sigurno nemrem pripaliti.

I ja mu to opravdavam, jer ako može jedan, onda mogu svi ... i kako bi to izgledalo ?
Kaos ... ali nije problem u Zvonku, već u uređenju svijeta.
Svi ljudi imaju ideje i stavove kojima se zanose, pa što ?
On je htio slobodnu državu, u vrijeme, kad je to ZLOČIN i upereno protiv svjetskog poretka, naravno nikome ništa ne bi bilo ... to je paranoična interpretacija onih na vlasti.
A mogli su im svašta raditi, nakon II svj. rata.

Sve ide sa globalnog ka lokalnom ... kužim njegovu želju za hrvatskom i tvoj strah od bombi u Zg-u ... ali bombe padaju svakodnevno na neke druge vege, čiji se glas ne može čuti, bombe "dobrih momaka".

Momci koji bacaju bombe na glavu vega, koje se uopće njima ne žele baviti, nikad i nikako nisu DOBRI. Momci koji bace bombu na vegu koja u ruci drži minobacač usmjeren na njih, eeeee, takvi bi već mogli bar biti u pravu, ali ni u tom scenariju ne vidim mogućnost da itko bude baš "dobar".

U UK sam prvi put otišla 1977. godine i onda me netko, iz neke poznate i velike europske države (Španjolske?) pitao kojim ja to jezikom govorim (bila tamo još jedna Zagrepčanka). Ja velim "It's Croatian". A ovaj, "Aha, that new state in Africa, I think I've heard..." Eto, toliko smo bili važni svijetu 70-ih godina. Koliko i nama danas npr. Comoros.

Neka druga slika bi bolja za ovaj zapis i inace na iskrici ...

E, una, sad sam se sjetila zašto sam te već jednom banirala: zbog tvoje nepodnošljive gluposti. Pa ću opet. Iz istog razloga.

Nevoljko ću urbi et orbi priznati: pametan post s kojim se cca 95% slažem. Onih preostalih 5% otpada na definiciju Zvonka Bušića, naime za mene je on, uz sve gore navedeno, i istinski tragičan lik (što ne bih dodatno obrazlagao).

A tebi se, Vega, čudim kako uspijevaš s intelektualno potpuno inferiornim tipovima raspravljati kao sa sebi ravnopravnima.