Čarobni brijeg

Knopflera i Dire Straits slušam valjda od njihovog početka. Istina, ne baš s previše strasti i ne baš sve. Volim Romea i Juliet, volim Telegraph Road, Private Investigations, temu iz filma Local Hero ili Why Worry. Volim i poneku bržu, šaljiviju, premda prštavu od britanskog sarkazma, poput Money for Nothing, Walk of Life ili Industrial Disease - posebno ovu zadnju jednom kad sam našla ispisani tekst jer se inače malo toga razumije od Knopflerovog frfljanja.

A Baptism of Fire govori o ratovanju, o besmislu, o nostalgiji i uzvišenim osjećajima pred licem smrti. O muškim temama:

... Through these fields of destruction / Baptism of fire / I've watched all your suffering / As the battles raged higher / And though they did hurt me so bad / In the fear and alarm ... Let me bid you farewell / Every man has to die ...

Riječi me nisu pretjerano dirnule; nisu mi bile bliske. Sve do nedavno. Jer, svi mi vodimo ratove. Besmislene. Krv se prolijeva u ime čega god da smo zamislili da je vrijedno toga. Moja ženska duša teško prihvaća da je to potrebno. Zašto se svi jednostavno ne bi slagali i družili?

... There's so many different worlds / So many different suns / And we have just one world / But we live in different ones ...

No, da, ali danas mi riječi "baptism of fire" imaju posve novo značenje. Sad razumijem. Ne, doduše, onaj dio fascinacije o oružju i potrebi za ubijanjem, već što znači i čemu služi vatreno krštenje ili - krštenje vatrom, ako nema lektora u blizini.

I možda ću pisati o tome. Ne kako je bilo, ne zašto. Detalje vam ne dajem, jer svatko od vas ima svoje. I rasprava o mojima neće riješiti vaše. Ako budem pisala, bit će to o tome zašto nisam mogla bez toga. Zašto emocije pobjeđuju razum, koji cvili u kutu i ždere nam tako i zadnji trun samopoštovanja. Zašto ne razumijemo, zašto zaista postajemo gluplji nego što smo za sebe skloniji vjerovati. Do stupnja kad sebe i svoje reakcije više ne prepoznajemo kao svoje. Kad odraz u zrcalu postane stranac. Kad suze teku a mi više ni ne znamo zašto. Ili više ne teku i žalimo zbog toga.

Kad je gnjecavo dno dna naš jedini prijatelj, brat po oružju. Kad postajemo Soggy Bottom Boys, Men of Constant Sorrow, i još uz ritam, banjo i violinu - ali to je drugi medij, drugi film.

Zašto sam trebala izgorjeti, krstiti se vatrom. Kao što emotivcima neće pomoći ni deseta dodatna baklja osjećaja, već studena, razorna logična analiza, tako i nama koji smo inače skloniji razumskim analizama, što smo bolji u tome, pakleniji mora biti plamen kušnje.

Jednostavno je. Uvijek je jednostavno jednom kad se shvati. Hvala Bogu na prijateljima. Jea, naučila sam.

Resetirala sam se.


verzija Metallice
Link

video i original
Link

Meni je ova dobra:

http://www.youtube.com/watch?v=pXoob70cgew

je, audrey, dobra :)

Private Investigations,,,da slažem se

http://youtu.be/ZQxAAWnzpc8

investigations, kul :)

perce, palac gore :)

mali doprinos tematici
a Marca baš volim

Razum je zero sum game, CC ;)