Ne zelim pricati o smislu

Otvorio sam vrata kroz grlo bez ijedne rijeci i odahnuo kad sam te ugledao kroz prozor promatrao sam kako jablani upadaju u neke oci, ali sasvim lazno, sasvim. Jesam li sjedio ispod s oglasnikom u narucju, kao da gradim buducnost bez sna, ili bez jave, pa mozda i to jest nesto sto zelimo, pa nek' i bude kako jest, nije li to u redu?
Nego, neke sam suvenire donio s ovog znanstvenog izleta, a mozda imaju i imena, a mozda i druge cekaju da im ih nadjenu, pa cujte sad dakle, ovako: Prvi je suvenir isto kao i ostali neki uvid u nesto, u neki strah. Strah od izlaganja, onako, kad se bojish da neces 'ispasti' uspjesan i dobar. To je zapravo naizgled strah od toga kako ce te drugi vrednovati. Ali nije. To je ono sto nam je tako lakse nacrtati. To je zapravo nesigurnost da sam neces biti zadovoljan sobom. I ta nesigurnost, kad ju preslikam u strah od tudje prosudbe, zapravo stvara da ih ne volim. Nisam im tada blizak, nego time izgradim mrznju. Kako bih se zastitio od osjecaja nezadovoljstva sobom. Svoje kriterije treba dostici, nisu drugi oni koji nas ocjenjuju! E. To je jedan.
Drugo sto sam donio je nesto prakticno, komadic, ostatak jednog cesera cempresa iz Sempetra. Trece je isto prakticno, pa mozda jos i vise. Recimo kao spoznaja da taj grozni strah od neke ocjene mogu pretvriti u nesto drugo, ako ne mislim kako ce nesto ispasti, ako se ne brinem o svim slucajnostima na koje ne mogu utjecati, nego ako uperim pogled u svoj cilj, konkretno, prenosenje nekog znanja nekom u slucaju znanosti, a ne drzim se za to koliko cu biti spretan pronaci potrebne engleske rijeci, ili hocu li zastajkivati, preskociti nesto... Da, dobro je uperiti pogled u to sto zapravo zelim postici. I tamo ga zadrzati. Onda ove sitnice koje to i jesu postaju manje vazne.
Ma, cak i kad se pogrijesi, ako je covjek otvoren pa se nasmije na to, sve ispadne puno bolje nego ako se zbog pogreske zakoci... Otvorenost otvori i publiku, reagiraju upravo onako kakvu ulogu im ponudimo!
Mhm, a sto jos? Ma ne znam. Neka je mora i ljeta, topline i snijega otopljenog, poplave i pocrvene i pozutjelih jaglacovih livada, i sve bu okej.
Aha, nekad me pukne i da je cekati da vrijeme rijesi nesto samo, gotovo uvijek bijeg. Ako postoji problem, to treba tada i rjesavati, dok se ne nadje onaj radosni put. Nda. Treba dakle i ovo shvatiti kao moj pokusaj doprinosa rjesavanju te odvojenosti koja me muci.
 

Nemam pojma o čemu se radi a neda mi se čitat. Ima li neka skračena verzija?
:-))

kak znas da nemas pojma o cem se radi ako nisi citao/la?

Pa sad gle ako nisam pročitao kako da znam o čemu se radi?

aha... ali otkud onda uopce neka ideja da se o necemu.. radi??

Joj ja bi pročito al sam lijen po defaultu. Jel mi može neko ukratko prepričat io čemu se radi?
:-))

mnogo suvenira...hoćeš otvorit štand? zamisli ono: "straaah, straaah peet kuna, ciliij, ciiilj, izrađujemo po mjeriii..." hehe...(komadić češera možeš uvijek predstaviti kao komadić nekog meteorita i tak...) ;D

kaleina de ne kenjkaj i ti prevec... nemresh stalno tipkat isto. dosadi i meni samom, a di ne bi onima od kojih nesta trazim... uostalom, pa znas moj spektar nikova pa je sve lijepo receno sta bi ja. znas. jako simpl. jako jako. tolko da to ljudi (zene, hm, neke) tesko mogu povjerovat. :)

Jao pa zar i ima nekog a da je među živima i da je ovo pročito i da je još k tome neš shvatio.
:-)))))

pa cilj izradjujemo po mjeri vlastitog sesira, jelte lola? a strah, hm, on se dijeli gratis uz svaki savjet... lol;))