ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

Oduvijek je postojalo, dvojica Tebe u nama.Jedan koji me je volio i želio,nježno, hrabro, nestrpljivo. Dolazio me vidjeti, a da ja to ne znam,. Prelazio biciklom čitav grad samo da mi na prozoru dotakne ruku.Budio se i lijegao s mišlju o meni.
Eeee, Taj je bio moj.
Drugi se bojao. Prvo mene. Bezrazložno i besmisleno.Tuđih pogleda.I sebe kojeg odjednom nije prepoznavao. Sebe koji je postajao samosvjestan muškarac, čija se samosvijest hranila mojom nježnom začuđenošću.
Obojica su mi bila bliska i znana. Obojicu sam voljela.Ni jednog više nema.

Na kraju nas je pobjedio jedan nepoznat Ti.
(by me)

uh...:-)

huh....oh..eh...

e dobra vecer

azurna, treba znati i izgubiti.

colorado, oh :)

večer, moreplovče :)

nikad ne gubimo.....-)))

onda nema uh :)

uh..jer si ovo napisala...uh.-)))

napisat je lako...
i zdravo.