Ručkić krčkić

Prestajem pušiti. Ne, nisam prestala: uspjelo mi na otprilike 50-ak sati, a onda me shrvalo ponovno. Kupila sam kutiju onih koje najviše volim i odmah se preporodila - preplavio me neslućeni spokoj! Mislila sam, neka njih, možda je dovoljno da su tu, možda je uopće ne otvorim... Ali, otvorila sam. Ispušila dvije. Prva mi uopće nije pasala, zavrtjelo mi se u glavi kao onog davnog dana, prije 38 godina, kad sam pripalila svoju prvu, plavi Astor, a kupila sam ga jer mi se sviđala kutija, svijetloplava s glavom nekog baroknog aristokrata s perikom na glavi. Druga je već bila gušt. Danas 5, niti jedna od njih gušt, ali svaka spokoj i dišpet. Sutra idem na rehabilitaciju za tvrdokorne pušače. Da, to postoji i dobih to na uputnicu.

Mislim da više nisam ovisna o nikotinu. Doduše, još uvijek se čisti iz tijela, a od niza mogućih nuspojava, mene je zapala društveno najnepoćudnija: vjetrovi. Čim nešto pojedem, krenu duhači, užas jedan! Dobra je strana to što hrana u meni ostaje najduže pola sata, a onda se progura van, potisnuta vjetrom. Uhhhhhhhhhhhhhhhh.

Tijelo bi moglo bez cigarete. OK, sad malo luduje, ali nije ni čudo. Glava ne može bez tog čarobnog štapića - kao da je cigareta izvor predaha, spokoja, smirenja, prekretnice, lucidnosti... ZNAM da nije; znam da su to moje sinapse tako zapamtile, sasvim proizvoljno, ali tako to pamte 38 godina i sad svaku od njih treba odlijepiti od te fiks ideje i utrti neku novu. Očito nije dovoljno razumno si objasniti "Čuj, cigareta ti uopće NE TREBA ni za jedan od ovih osjećaja"... Ne, nešto fali. Nešto TREBA. A to nešto nemam.

I to ne smije biti hrana, alkohol ili šoping. To nešto novo čime ću obilježiti kraj posla, uspjeh, neuspjeh, frustraciju jer nemrem naći nešto što trebam, stanku za razmišljanje, čime ću odaslati signal okolini "ne smetaj, zaokupljena sam", čime ću izmjeriti koliko još imam vremena do ovog ili onog bez gledanja na sat, čime ću prkositi svim mogućim trtarošima za život i zdravlje, jer život je rizik i imaš ga koliko ga imaš i ne da mi se stalno brinuti jel imam dovoljno, tko te pita jel ti je dovoljno, još nisam upoznala nikoga tko je mislio da mu je dovoljno, bez obzira koliko star ili bolestan bio, ali starima i/ili bolesnima nije bilo dovoljno DOBROG života, a ne onog koji su imali... Iako jesam upoznala nekoliko samoubojica. Koji uopće nisu mjerili koliko. Jednostavno, nisu htjeli ono što su imali. Vratili u tvornicu.

Počela sam pušiti zbog ove slike i ove pjesme:



Link

Zbog nje sam naučila engleski.

Sve u svemu, isplatila se ta cigareta, jedina riječ koju sam razumjela u pjesmi. Moja prva rock ploča. Imala sam ja drugih, uglavnom klasiku... Ovu sam kupila jer je omot izgledao točno kako sam se osjećala. I onda ta cigareta. I "suicide", riječ koju sam našla u starom, debelom Filipoviću. I tak sam naučila engleski. Samouka 2 godine. Obožavala sam i Bowieja, i engleski i cigarete: otvarali su mi druge, alternativne, zanimljivije, podnošljivije, razumljivije svjetove. Čak i kad bih ponešto pogrešno shvatila.

I sad te moje sinapse treba priviknuti na nove asocijacije. Pokušavam zamisliti da učim novi jezik, jezik koji će mi pružiti ushit, slobodu i rasterećenje kao nekoć engleski. Zasad mi ne ide. Osjećam samo tugu. Dugi rastanak. Gubitak. I te proklete vjetrove!

čak ako vjetrovi i ostanu, neće biti cigarete! trust me...a to se isplati! jednoj ex pušačici kojoj je cigareta bila važna ko i njen život sam. i bila sam uvjerena kako ja ne mogu prestati pušiti. danas, 12 godina nakon....langsam popušim jednu cigaretu uz kavu...i thats it!

Znaš kaj, mai, ako vjetrovi ostanu, cigareta se vraća, pa nemrem takva među studente, jesemti! Ali, valjda neće: sad po nekakvom programu detoksikacije, koji sam našla na internetu, jedem jako puno vlaknaste hrane, i to je super, jer ljudi se obično zabetoniraju kad prestanu pušiti, a ja nisam, ali ovo je cijena :-((

A priznajem, ne mogu zamisliti svoj život potpuno lišen cigarete - to bih i ja voljela, jednu-dvije, kad je gušt, uz kavu, u dobrom društvu, za proslaviti malo ljepote u životu. Ali ne ovako kao do sada, stvarno sam kompletni junkie.

definitivno, život nije isti sa i bez cigarete! otkad sam prestala pušit nešto mi nedostaje u životu (takav mi je osjećaj da mi fali onaj gušt koji je samo cigareta npr. poslije jela bila)...ali zato ne kašljem tj. hropljem ujutro, ne košta lijepu svotu mjesečno i reklo bi se da ću biti zdraviji mrtvac. kad sve to pogledam ipak je to dobro. nažalost, istina jest da sam onomad kad sam prestala pušit dobila 20 kg...al sam se riješila toga iako nikad više nisam s kilama bila ko nekad. sve ima svoju cijenu. ali jedno ti mogu reći...glupo je počinjati kad jednom prestaneš.

Mene je potaknula ova sumnja da imam rak pluća koji je već metastazirao... Zato jer je mogla biti točna! Sve sam učinila da bude točna i luda je sreća što nije. Ne želim više bezrezervno prihvaćati takve pretpostavke i kvit. Je, ni standard mi nije baš takav da bih si mogla i trebala priuštiti cca 2000 eura godišnje pretvoriti u dim i pepeo. Niti bih voljela za koju godinu hodati s bocom kisika kao stalnim društvom.

Bez obzira na sve (trenutne, vjerujem) nedaće, duboko sam uvjerena da postoji nešto manje opako čime se može obilježiti te značajne trenutke u danu. Uostalom, valjda i nepušači imaju potrebu nekak se razveseliti, opustiti, ili otpuhnuti stres - dakle, to MORA biti moguće.

A uz vlaknastu hranu, ne vjerujem da bum natukla baš dvajst kila. Možda dvajst galona plina, a na to bih se mogla i grijati.

Ah... Valjda me budu nekaj korisnog naučili na toj rehabilitaciji. Nemam ni približnog pojma što bih mogla očekivati... U svakom slučaju, idem sad prošetati cucka jer me baš nekak privlači ta moja kutijica, skrivena daleko, daleko, u najudaljenijoj prostoriji, ali ja znam točno gdje, a sad ću joj, vrag je odnio, ipak odoljeti! Noćka :-))

Uuuuuuuuuuuuh,ovo je već previše!
Sexy,sexy,sexy,sexy,sexy!
Ma neBowie,bešje ganje!

E,za ovu fotku ide pisma,kud puklo da puklo!

Ah,što Vega ima lijepo lice,
samo vidi te slatke okice,
što joj krase lijepe obrvice!
Divne li su uha joj resice,
o njih vise krasne naušnice.
Lijepe kose od crvene kane,
kad je vidim srce meni stane!
Stvarno,njeno prekrasno je lice
al od svega najljepše joj cice
i prekrasne oble joj nogice!

Svaka cast Vega, ako si prestala pusiti ! Bravo ! Respekt ! Ustraj ! Vrijedi ustrajati...Ne znam zasto se divim ljudima po tim pitanjima konsekventnosti, jer nikada osobno nisam bila ovisnik niti cigarete niti alkohola ( nikada nisam u ziovotu ni zapalila cigaretu)...ali mi je uvijek drago cuti kada netko pobijedi cigaretu! Moj susjed je pusio 50 godina...ne pusi vise 4 godine....iz isog razloga i prepada - kao kod tebe Vega. Kaze da je uspio odjednom ! Odmah je bacio cigarete i prestao u trenu. Sve ide kada se hoce. Svakog do sada sam jako pohvalila sa respektom - tko je bacio i uspio baciti taj otrov. Taj drek nikome ne treba! Kod mene gosti ne smiju pusiti...ali sto znaci ne smiju....skoro svi prijatelji su ne pusaci! Sretna sam da i moja djeca organski ne podnose dim i svaki put mi se sin naljuti kada vidi roditelje kako puse u autu gdje sjede male bebe ili djeca...ili kada vidi gradom roditelje koji puse i guraju kolica...Po nama je to asocijalno ! to je moje misljenje....svako ima pravo na svoje.....Osobno povracam kada netko pusi pored mene iil kada ulazim u stanove pusaca ( to mi se vec desilo ! ) ...ali to je moja alergija...protiv koje ne mogu i koja me prati iz djetinjstva. Moja najbolja prijateljica je umrla u novembru prosle godine i bila je pusac i imala je raka! Sa 52 godine je umrla i sinoc sam je opet oplakivala......Pusaci prestanite pusiti - zivi se samo jednom! Prijatelj iz Hrvatske je dobio srcani infarkt...pusio je 2 kutije na dan! Nekada je meni rekao: OD NECEG SE MORA UMRIJETI ! Danas mu srce radi 20% i ceka na transplataciju...moli Boga da prezivi.... Da, zivi se samo jednom - ali zdravlje je najvece bogatstvo.
!