Čarobni brijeg

I nedostaje mi to, nemilo.
No, svaki put kad je poželim izraziti, stanem i predomislim se, pa krenem u neke posve druge vode, opisujem ono što se događa, što mislim, a ne što osjećam.
I osjećam u zadnje vrijeme kako je to pogrešno.

... a noćas sam, bez sna, čitala riječi, tisuće, milijune riječi prosute po eteru, na raznim mjestima, prikrivene istine poluistinama, likove izmišljene i stvarne, detalje ovakve ili onakve, svejedno, izmiješane riječi, priče osobne i priče tuđe, one pisane svojim stilom ili one koje tek oponašaju prave autore, uspješno ili neuspješno. Kolaže. O autorima. O tome što su doživjeli, kako su zamišljali svoje ljubavi, istinite osjećaje s izmaštanima. To su duše, ogoljene a istovremeno skrivene do neprepoznatljivosti ...

I preplavilo me. Taj osjećaj, toliko poznat, toliko puta proživljen, toliko često me je obuzimao - osjećaj da pišući o nekome, zapravo jesmo s tom osobom, da smo je za sebe oživotvorili jer je nema pored nas, i to nije ta osoba, već konstrukt naše čežnje i želje za nedohvatnim.
Prečesto sam to radila. I prepoznajem to u tekstovima. I ne zavidim, nego sam nostalgična istovremeno znajući da ti milijuni riječi stoje kao zamjena za one dvije, one koje se prečesto izgovaraju bez značenja, ali nose u sebi zapretene svjetove koji se tek rascvjetavaju onda kad više nema onoga kome ih želimo izreći.
Samo nam je ljubav potrebna? I kad nekog volimo, ma kako senzibilni jesmo mi svi koji pišemo, riječi presušuju i skupljaju se u one dvije, jedan glagol i jednu zamjenicu, i mislimo da je dovoljno izreći ih i da ništa više nije potrebno. I vjerojatno je tako. Nisam sigurna.
Drugo lice istog novčića je bujica koja provaljuje kad te riječi više nemaju vrt koji bi oplođivale. I to boli. Boli toliko jako da iz nas vadi najbolje što imamo ponuditi svijetu. I boli i tješi, i vida ranu i otvara je neprekidno da bol izlazi iz nas.
I toliko je jako da čeznemo za takvim olakšanjem čak i kad smo sretni. Čak i kad su one dvije riječi tu za nas.
Prokleti smo tom čežnjom. Svi mi. I ponekad biramo, usred najdivnijeg odnosa, spustiti se spiralnim stubama do tog pakla. I potražiti za to razloge, prekopati ladice, otključati škrinje, samo da bismo se još jednom, nakratko makar, poigrali zlatnicima, draguljima i pjesmama sa izvora čežnje za nekime.
Ne kaže se uzalud da sretni ljudi teško pišu. Da je bol ono što stvara i otvara. Da ljubav nije ako ne boli dok uzvisuje. A prva je želja svih normalnih bića biti sretan. I opet dihotomija: svjetlo-tama, dobro-zlo, sreća-nesreća. Ništa novog, znam.
Ali, nedostaje mi to.
Ali, nikad se ne bi mijenjala za ovo što imam sad.
Obožavam ih, ali ne želim pisati čežnju i ljubav koja odlazi u eter. Želim pisati one koje se mogu primiti.
Sad. Ne sutra.
Jer znam da to svima nedostaje. Ma koliko se svakodnevnica ili mrakovi u nama petljali u naša emocionalna stanja, nedostaje nam. Nedostaje nam ona ljubav koju jasno i glasno možemo primiti a ne je samo posrkati iz sjećanja. Ili je potražiti negdje drugdje znajući gdje joj je kraj već i prije nego zapravo počinje.
I da, umjesto da sad napišem pjesmu ili par redaka proze, sretne riječi da taknu dušu, ja pišem analize.
A trebala bih se skupiti u vatrenu kuglu i rasprsnuti ljubav poput novogodišnje rakete nad gradom.
Pogrešno je što to ne radim.

Moram te upitati CC , kako se to rasprsne vatrena kugla?
Pise se proza i kad si sretan, ali sa malom dozom sjete, ako analiziras tri vremena u covjekovom zivotu,
znas da nece biti obuhvaceni samo sretni trenuci.
Analize su sumnje.Pusti to....
Zivimo za trenutak , ako si sretna vristi iz sveg glasa da te cuju, osjete, da se to prenijeti, kao i smijeh
to je istinska sreca bez analize.

Djela govore vise od rijeci.

rasprsne se ljubav, tako piše gore, ne vatrena kugla, to je samo izvor ljubavi :))

a ovo drugo, mislim da nam se razlikuje doživljaj sreće, abs :)))

audrey, i riječi su djela kad su napisana :)

Mislis da trenutak mozes zalediti?
da traje vjecno?

ne, vječno ništa nije, ali ljudski vječno meni znači nešto drugo, znači dok god živimo, a to je moguće

Onda zivis dozirano, umjereno i postojano, najvjerojatnije tako zelimo da traje ljudski vijek :)

Ako pak, zivis svaki dan kao da je zadnji, umires mozda mlad, ali znas da si dala sve od sebe
razlicito je, u pravu si .

kao dvije energije, karikiram

slažem se s tom podjelom, s time da opet postoje razlike u shvaćanju što znači "dati sve od sebe"
odnosno, kako se izraziti, hoćemo li djelima, riječima, glazbom ... tisuće načina
a vjerojatno je razlika i u tipu: ekstrovertni viču, skaču, dijele, introvertni izražavaju drukčije, ili čuvaju u sebi

i mislim da su te razlike nužne da bi svijet i društvo ostali u homeostazi

analiza znaći da je glava hladna i trezvena a prolaz kroz svjetlo,tamu,dobro,zlo,sreću,nesreću a nek drugi analiziraju tvoj trag

Roman je s Merkura

romane, koliko ljudi znaš koji su spremni analizirati druge?
vjerojatno samo oni koji su zaljubljeni u tu osobu, za nju imaju i strpljenja i riječi i razumijevanja

sve ostalo je kritika, obično za pare

a jel obdukcija nužna dok smo živi a i kasnije

uopće nije nužna, neki mogu živjeti u potpunosti u mraku neznanja o samima sebi :)

nešto u odnosu na nešto,zašto

zar nisi znatiželjan, romane?

jel vidiš zašto dalaj lama nema ženu a i oni sveti ljudi

zena je nemir romane, svi bogovi su zenomrsci
jer nemaju cist um dok je njena prisutnost provokacija

ali u politeističkim vjerovanjima bogovi ih uvijek imaju :)

i bogovi imaju spolove

i ratove :)

zbog zena

zbog odnosa,uspoređivanja a probajte zamisliti da uspoređivanja nešto u odnosu na nešto ne postoji,voljeli bi više ili manje

šta je to više?

daj šapu

šta bi bila ljubav

možda bismo onda više voljeli sebe

ne bi trgovali,davali bi

ljubav se ne trži, niti ne kupuje :)

a gle otud ti ide ono oš dat :)

i odgovor je: a kaj ima tu za mene? :)

za tebe ima davanje :)

naizmjenicna, rekao bi Tesla :)

kaj je i taj tesla iskričar

je, iskri na milijun volti :)

cc trebaš uzemljenje ha

on je napravio krasan stroj :))
pretocio je energiju u malu zbijenu staklenu dozu
pa ti imaj light show :D

je, idem sutra opet krčit šumu, mislim da bu to dovoljno :)))

dablogda ti otkazao abs :) ipak smo na iskrici

cc buš se zaratila s enti ma,znaš ono enti idu u rat

nek se presele, ima šume dost okolo :)

viđ iluzije http://www.youtube.com/watch?v=CCHe0_MTCTk

enti su iz gospodara prstenov, hmmmm
zgodno, bila sam u sumi isto danas :))

od ovog mi se zavrtilo, romane :))

da se malo poigram riječima sa bloga ispod...a navežem na tvoj blog o ljubavi koju ne pišeš....za dušu treba imat ljubav!

nike ljubav ima dušu i živi samostalno s nama i bez nas

apsolutno, mai :))))
pod tim imenom ili da se zove nekako drukčije, svejedno

i živjet će

ma htjedoh samo pozvat ljubav...za ne samo svoju dušu! nekako ju ištem večeras..jako?

znaš onaj vic ne zoveš ju ona dođe sama http://www.youtube.com/watch?v=tiHy0iYyZFk

noććć ljudotinje http://www.youtube.com/watch?v=zc8hbSM1zVo

sisi, ajd me utješi višekratnim značenjem riječi: ištem...jer mi samo zvanje i traženje ljubavlji (kak veli roman) baš nekak i ne leži više! sve sam tiša...ko večernja molitva koja se samom sebi u bradu mrmlja!

nije u zazivanju tajna, mai, nego je u tebi :))
i onda se svemir pobrine :)

ma htjedoh ju pozvat..ne onako kako se dvorjani pozivaju da nam služe, već samo ...da bude tu! a potom iskat (molit) ko što se moli večernja molitva!

ako ti je to bila namjera, onda ti je već došla, samo se ogledaj :)

ha ha...možda sam okrenula krivi kanal...s borgijama!

a ono, postoji i discovery channel :)

Dakle, gdje je problem kod tebe mai?
programirana ljubav?

abs, ne znam zakaj misliš da je problem neki? samo ištem ljubav! e sad, to jest problem ako ne uspiješ...iskajući je doći do nje? no to jest uglavnom ljudski problem. mi bismo da osvojenu ljubav zadržimo dugo, duže...a ona traje koliko traje! a trebamo ju ko i zrak...svaki dan! da li je to programiran život? pa jest...organizam diše, srce pumpa, misao struji...reklo bi se prilično precizan stroj!

mai, samo sam se nadovezala na gornji vas tekst, citaj mila .))
a istes, ljubav, ja ti ne znam sto je to, aaa aaaa