Pogled iznad tipkovnice

Živimo na takvom planetu, gdje se sve okreće, pokreće, vrti oko nas, iznad, ispred, ništa ne traje vječno, ništa nije zauvijek, sve je prolazno, malo toga prijelazno. Htjeli mi to ili ne, vrijeme prolazi. Ponekad polaganim, sigurnim koracima, a ponekad zgužvanom brzinom, da uopće nismo svjesni potrošenog vremena. I onda smo zbunjeni. Barem ja. Pa se pitam, gdje sam to ja sad?!? Zar već tu?!? Zar tek tu?!? Ništa se nije dogodilo, ništa promijenilo ili vam se ponekad učini da kasnite i da ste u debelom zaostatku, svi ispred vas, toliko toga ispred, u daljini i nekako se to samo nazire i dopire do jednog oka, jer drugo oko je zatvoreno, zatvoreno pred životom. I sad zvučim kao da nisam zadovoljna, iako znam da tako ne izgledam, ali uvijek očekujem, jer zapravo uvijek može biti bolje. I onda kad mi nije bolje danas, tješim će bit će sutra. Dođe sutra, sve po starom, tješim se, jer sutra je opet novi dan. Novi dan svanuo, a ja na pješčanoj plaži odrađujem posao modela i snimam za erotski časopis. Toliko ljudi oko mene, svi nešto rade, svako ima svoj posao, trče, jure, oko mene. Jedan za rasvjetu, drugi za šminku, treći frizuru, ostali su za scenu, čak je i DJ tu. A ja i moje tijelo, ka' od majke rođeno, golo, a opet obučeno, jer toliko je šminke na mom tijelu, da se uopće ne osjećam golo. Glavni i odgovorni za cijeli taj posao, zahtjeva od mene razno – razne poze, namještanja, stalno traži pravi kut, ljut je jer nema pravo svijetlo. Nekoliko sati rada je iza nas, toliko toga još treba odraditi, a fotograf je već potrošio predviđeni broj filmova za danas. I opet je ljut. I broji sam sebi u bradu. Svi mu se sklanjaju s puta. Nitko ga ne gleda u oči. A ja, kad me pogleda onim ljutim pogledom nasmiješim se, pa se isprsim i sve to odradim samo za njega, dok me gleda. Primijetim kako malo dobiva boju u obraze, ovaj put ne zbog ljutnje, već se njegov pogled zalijepio za moje bradavice, zdrava krv mu se vraća, prolazi kroz cijelo tijelo. Čak mu i glas postepeno postaje razgovjetniji. Okej, ima nade.
Dan je prošao, proletio pored mene, mojih očiju, pitam se da li me uopće dotaknuo?!? Jer osjećam kao da me opet i ovaj dan zaobišao. A zapravo sam toliko toga prošla, odradila dobar posao, podebljala svoj novčanik, napunila ga pravim novčanicama. Večeras u život, a sutra, sutra je novi dan.
Još jedan dan je prošao,  iz ruku ne ispuštam oglasnik, kojeg sam cijelog išarala i zgužvala, što od nervoze, što od ljutnje, dok tražim posao. Kakav posao?!? Znam za što sam kvalificirana, ali u stanju sam odradit puno više. Imam znanja, a ono što ne znam spremna sam učiti. «Učiti, učiti i samo učiti, jedino tako možeš razlučiti, što je dobro, a što nije...» Nemam iskustva. To me jebe. Koći. Radnog staža; mjesec i 21 dan. A zapravo kad se sve zbroji, jer toliko sam «crnjaka» odradila, mislim poslova na crno, gdje se to piše, u što se to ubraja, kome da to kažem, da ubrojim i to kao neku preporuku kod slijedećeg poslodavca?!? Ili ću opet posao dobiti na račun svog izgleda, a ne zbog moje diplome?!? Ne isplati mi se uopće javljati se telefonski na oglas za bilo koji posao, najbolje je da se pojavim ispred njih, dopustiti si još jedno malo poniženje, zapravo dobiti posao na račun izgleda i nije toliko loša stvar, zar ne?!? Hm, zamisli da za novi posao ili bolju, udobniju fotelju moraš odradit nešto teže. Želiš primjer?!? Npr. moraš novom šefu popušit ili moraš s novim šefom spavat i sve to prije potpisivanja bilo kakvog ugovora, pa radilo se o poslu na određeno ili neodređeno vrijeme ili za stalno, i sve to bez nekog jamstva, bez onog stiska ruke, kao potvrde, kao zaključka, da sve je rečeno i bit će učinjeno.  Ne zvuči ti to baš teško?!? Da, ni meni. No, nikad ne znaš kakve su posljedice i što zapravo vrijeme nosi, uopće.
Godine prolaze, bezbrojnim korakom, godine prolaze, ja stojim. Jesam li sretnija ili barem pametnija, godine prolaze, ja čekam. Ne baš princa na bijelom konju, ali... možda, tko zna što vrijeme nosi. Više ništa nije kao prije. Možda vam sad to zvuči suludo. Barem ovoj mojoj generaciji. Najbolje je pitati starije. Iskusnije. One koji su se dotakli nečega u životu. One koji su okusili barem prvi zalogaj života. I nije bitno njihovo zanimanje. Ni njihovo porijeklo. Njihova imućnost. Najbogatiji čovjek je onaj čovjek koji ima sebe, koji sebe priznaje kao biće koje postoji da bi osjetilo sve ono što mu život pruža. Koji se smije bojati. Koji dozvoljava da ga se voli, koji dozvoljava da ga se rani, koji se smiješi i tuzi i suzi. Griješiti, da. Normalno je griješiti. I tako učiti. Bilo bi glupo učiti iz tuđih grešaka. Znam, većina se neće složiti. Jer ako sam ja pogriješila što sam odabrala perverzni način da dobijem novi posao i na tom poslu ostala niti puni mjesec dana, jer sam bila laka, jer sam se dala, i mom šefu više nisam bila zanimljiva, dapače moja pička mu je postala dosadna i nije pomoglo ni to što je jedan dana bila obrijana, a peti dan u nekoj drugoj boji, ni šepurenje, a ni vlažnost više nije moglo pomoći. Dobila sam nogu. Nogu u guzu. Ne baš doslovno, ali... I priče su krenule, istinite priče, i cijela firma zna.  Ponovno je raspisan natječaj za taj posao. I ona koja dođe na razgovor, bit će na vrijeme upoznata sa cijelom pričom, i neće napraviti istu grešku kao ja, ona će razmišljati glavom, a ne pičkom, ona će drugačije odraditi razgovor, predati molbu, bit će diskretna. Da, dobit će posao i tko zna što je sve čeka, što zapravo vrijeme nosi. Možda joj šef nakon nekog vremena reče: ...Mala, dobra si u svemu, samo ne znam kakva si u krevetu...» I čemu se uopće zamarati. Živjeti danas dan. Sutra, što bude. Korak po korak.
Još jedan novi dan. Već je noć. Ja se spreman za posao. Dok se oblačim pokraj otvorenog prozora, do mene dopiru glasovi. Odlučih ostati i do kraja čuti cijeli razgovor. Ah, ti moji susjedi. Ja znam da me se sluša i kad me se sluša. I onda iz nekog revolta budem još glasnija. Pa kad su već toliko znatiželjni nek se užive u cijelu scenu kako treba. Sigurna sam da bi mi se svi ti moji znatiželjni susjedi ponekad i pridružili. Samo nemaju muda. Ni muškarci, a ni žene. Hm, kad bolje razmislim, možda sam ipak malo preglasna. No, neću se stišati, dok god se netko od njih ne bude bunio. Dok god budu samo slušali, a u mom prisustvu se samozatajno smješkali, ja ću i dalje biti glasna, toliko glasna da se zna kad je predigra, kad je zaplet, a kad svršetak tj. kraj tj. vrhunac – vrhunca. I tako u mom susjedstvu nije nikad dosadno. I zapravo bi mogla jednom napisati pravu storiju o tom susjedstvu. Jer ima se toliko toga za reći, a i zaslužilo je to moje susjedstvo i više od same priče, koja će kad tad izaći u javnost, nekako sam im dužna to. I da sad ne lutam, vratit ću se na taj razgovor što sam ga prisluškivala. A zapravo sam se htjela uključiti u raspravu. Reći im koju riječ, dvije iz moje perspektive. I tako, pričaju ti moji susjedi, kako je naša vlada odbila legalizaciju prostitucije. I kao u jedan glas svi se slože oko te odluke. Jer što bi tek bilo da je drugačije, tj. da kurve slobodno šetaju ulicama. Previše je što uopće kroče ovim svijetom. Još da im se da, da im se pruži prilika da legalno na taj način zarađuju kruh i još da im to ulazi u radnu knjižicu?!? Pa gdje bi im onda bio kraj. Isti ti moji susjedi, što tako zbore, svjesni su oni, samo ne priznaju tako u javnost, nekom drugom, da je svaka žena kurva. Dobila ona za to novce ili ne. Malo nas jebe ta riječ «kurva», što je zapravo prišivena kao jedina etiketa ženama koje zarađuju na taj način. Zašto uopće suditi o njima?!? Zašto uopće osuditi takve žene?!? Zašto se uopće dirati u druge?!? Zašto tračati?!? Ona je kurva, ova je drolja... Ja bi zapravo podijelila te uloge. Kurva i drolja su dvije različite žene. Kurva je mama, kurva je susjeda, kurva je blagajnica, kurva je konobarica, kurva je apotekarka, kurva je učiteljica, ravnateljica, novinarka, pa i ja. Drolja, hm, pokušajte na glas izgovoriti ovu riječ. DROLJA! I kako vam zvuči?!? Odzvanja?!? Prljava su vam usta sad kad ste to rekli?!? Da! I meni. Drolja je ona žena, ne svaka, samo ona koja za to dobiva novce, koja se prodaje, svoje tijelo, svoju pičku, guzu, šupak, ona koja lomi, ruši brakove, ona koja razdvaja zaručnike, ona koja se miješa tamo gdje joj nije mjesto, drolja je svaka ona koja uopće pomišlja kako bi seksom mogla dobiti nešto u čemu će samo ona ili samo njena pička guštati. Znam, sad i ja ispadam drolja što sam na onaj način dobila posao. Da, istina. Poslije jebanja nema kajanja. No, niste li se barem jednom našli u takvoj situaciji u životu, ma koliko god godina imali, niste okusili ni «Ž» od Života.
Kako dani prolaze, odlaze, kosa otpada, mlada raste, presretni smo jer jedini na svijetu možemo osjetiti čari svih četiri godišnjih doba. Dani prolaze, a i godine i s vremena na vrijeme osjetim kako se svijet i okolina pa i ja mijenjamo. I divno je biti dio toga. I sad se sjećam riječi mog pokojnog djeda, koji mi je znao reći , kad bi od njega tražila da ga jašem kao pravog konja, da mi bude ljuljačka u svako doba dana, da me mazi dok ne zaspem, tada bi mi rekao:...Čekaj, da osjetiš zub vremena... I sad da je moj djed živ, pitala bi ga: ...djede, jesam li ga osjetila, jesam li blizu... Ali njega nema, nije kraj mene i evo ja učim sama. Griješim?!? Nema veze...Zub vremena je tu, sigurna sam... i tko zna što nosi...
 
NASTAVIT ĆE SE...

DA!

STUDIJA O ZIVOTU, SMISLU I STAROM DIDU KRONOSU...koji jede vlastitu djecu...al ga je Zevs zajeba...I STO SAD HOCES, PRIZNANJE KAKO SI OKUSILA TI ž OD ŽIVOTA, zbog tog poslica i ulice?
Da, i kurve i drolje žive, ne vise ni bolje, ni vrednije ni manje vrijedno od biskupa ili konduktera u vlaku, sve je stvar percepcije...sto vidis i pokupis i naucis,pa onda stim u zivotu nesto napravis..ili ne... otvori i 2. i 3. oko...ko zna sto ti upadne unutra...
PA DA I 100000000000000000GODINA ŽIVIŠ, NEĆEŠ PROBATI SVE, JER PREKRATKO JE, A OPET NEKOM VANZEMALJCU BI BILO DOSTA I 5MIN. DA SKUŽI:the name of the game...jedino sto ti mogu reci je da TI DOISTA ZIVIS, i sto ti mogu pozeljeti-DA ZIVIS i da se NIKAD NICEG NE BOJIS OSJETITI I TOTALNO PROZIVJETI, NICEG, PA NI SAMOG STARHA, kad ti uz put naiđe...
V.T.A.
kurvo i droljo i zeno velikog...i toplog S...

Droljo, kurvetino ili kako oćeš jeba te Bajaga,vodim te na BAJAGU kad ga već citiraš doć će na Baće