Baulja...

...sa:
"Dvoje
Ljubeći se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa čudnom čežnjom, da se nađu
U metežu stranih ljudi.
Razmišljaju o sebi često
I prevarit će se kadikad,
Da su jedno drugo našli,
A neće se naći nikad.
Pa ipak, on će jednom doć
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noć
Uz uzdisaje mora bdjela.
Pred zoru, kad u krevet legne,
Na onu misleć koju traži,
Ni slutit neće, da mu jorgan
Pokrivaše već njene draži.
I možda će u restoranu
Iz one čaše on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije."

....:-)...

i ja ostavljam osmijeh...svidja mi se:-))

A ondak klik-link : http://www.youtube.com/watch?v=6dqRb3zjHrA :-)

"I prevarit ce se kadikad,

Da su jedno drugo nasli,

A nece se naci nikad."

(to mi je najistinitije i najljepše izrečeno u cijeloj pjesmi....i tako dobro pogođeno.)

Sudjeno vs nesudjeno.Dobrisa je to...Utjehe nema u vodi :-)