A što da ti pričam, o čemu?
Kad je svaka sekunda tek suza na tlu azijske pustare,
ružne, kamenite, orkutne,
gdje škorpioni i sitnozube otrovnice
zaklona nemaju u milostivu pijesku ...
... kad je svaka minuta tek list u vrtlogu pijavice
što ne štedi ni palače ni stoljetne mangrove
s korijenima isprepletenim pod kilometrima delte ...
... kad je svaki sat tek zrnce svemirske prašine
što slijepo i gluho srlja prema neumitnom bezdanu
iza horizonta događanja.
Suvišne riječi.
Tek slika ili tri zapalucaju katkad u tmini.
Slava im.
29.09.2013. u 21:52 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar