TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

Za one koje(i) vole filozofirati i velike riječi.
A sve je tako jednostavno i jasno.

Link

c/p
Istina je da su kardiovaskularne bolesti najčešći ubojice, a epidemija se proširila cijelim društvom. Također je istina da su ove bolesti većinom nepotrebne i s lakoćom bismo ih mogli izbjeći. Svake godine zbog bolesti srca u svijetu umre gotovo 18 milijuna ljudi. No prava epidemija koja pustoši našim planetom uzrokovana je dubokim osjećajem otuđenosti, usamljenosti, beznačajnosti, nemoći, besmisla ... Ljudi su nesretni pa se tješe premasnom, preslatkom ili preslanom hranom, alkoholom, duhanom...
Za nesretna srca postoji samo jedan lijek koji ne proizvodi ni jedna farmaceutska tvrtka a to je – ljubav! Ljubav koju pokazujemo kroz prihvaćanje, poštovanje, opraštanje, suosjećanje, dodire.

Ljudi smo i društvena smo bića. Tijekom milijuna godina brinuli smo se jedni o drugima, voljeli jedni druge... Zajedno smo živjeli. Trebali smo jedni druge.
Danas su druga vremena. Ubijamo jedni druge zbog nafte, vode i nizašto ... Mrzimo se, tučemo i ubijamo samo zato što netko drugačije osjeća, misli, moli ili vodi ljubav. Nemamo vremena za rodbinu, za prijatelje, za poznanike. Nemamo vremena za sebe. Još, više, veće... više novaca, veći auto, bolja kuća. Imamo svega previše, a nemamo ništa što nas čini sretnima. Usamljeni smo, sami, tužni, prazni. I tu prazninu ispunjavamo hranom, alkoholom, drogama ili nekim drugim oblikom bijega od besmislenosti vlastita bivanja. Gladni smo ljubavi, a tu glad može zasititi jedino ljubav.

Nitko ne želi posljednje trenutke na ovom svijetu proživjeti u novom automobilu, pred divovskim televizorom, uz pametni telefon. Posljednje sate želimo provesti s nekim kome ćemo reći: “Volim te. Želim ti sve najbolje. Oprosti ako sam te ikada povrijedio. Bilo je lijepo. Sve će biti dobro.” Posljednje minute želimo provesti s nekim tko će nas držati za ruku i reći: “Volim te. Bio si mi jako važan. Mnogo si mi dao. Oprosti ako sam te ikada povrijedio.” A nakon toga, i prije nego što se srce zaustavi, osjetimo unutarnji mir, savršeni mir znajući da je naš život imao smisao. Postanemo svjesni da za sobom ostavljamo ljubav – jedino što je i vrijedno ostaviti.

Ne trebamo čekati taj posljednji trenutak. Učinimo to danas. Za zdravlje svojeg srca. Neka nas ljubav učini sretnima. Pokažimo nekome da ga bezuvjetno prihvaćamo, razumijemo i podupiremo, da je za nas važna osoba. Možda ćemo tako nekoga podsjetiti da pokaže nama koliko smo mu važni, da nas bezuvjetno prihvaća i podupire. Ti osjećaji međusobne pripadnosti, sigurnosti, sućuti i važnosti stvorit će čudesnu kemiju u našim tijelima koja će koristiti našem srcu.

Davanje i primanje ljubavi čini nas zdravijima i sretnijima, a životu daje smisao. Kad volimo živjeti, tada ćemo se pobrinuti i za sitnice kao što su zdrava hrana, više kretanja, manje otrova.

Uživajte zdravo – svaki dan, a ne samo 30. rujna kada je svjetski dan srca.

Za zdravlje srca bilo bi dobro i ne jesti meso, piti alkohol (pivo) itd.

lijepo napisano ! donijela sam tu odluku -zivjeti zdravo i ljepse je ...

I dalje sam sklon porocima (užicima) koji srce, bez obzira na upozorenja, ispunjuju
toplinom, od masne hrane, piva, cigareta i sl......
Bez obzira na proklamiranu štetu mislim da mom srcu sitni poroci više gode nego štete.

odlično Bud
i slika
i c/p
i link
i kom
:)

Da ... Za one koje(i) vole filozofirati i velike riječi.
A sve je tako jednostavno i jasno.

I give up ...

hm..nigdje ne piše o određenoj tjelesnoj aktivnosti koja može itekako biti zdrava, pa i za srce :)

(zagrli danas nekog i reci joj.... ;)

sada mi takve stvari ubrzavaju rad srca (od grljenja, ljubljenja, seksa).
Pitaj bloga jel to dobro za srce? Za mene je dobro jer se uz to dobro osjećam :))))

mislim si nekak (uz Budvara) da se srce prije da shebati psihički a ne fizički.
Na fizičke napore je spremno ali ga psiha definitivno ubija.

totalno je nevažno ko kaj veli. bitno je kak se ti osjećaš, uz pivu, uvjetovanu tahikardiju i ostale psihosomatske promjene ;)

za sada dok me niš ne pritiska skloniji sam onom - kad me nebu nek me hebu

stihoklepac :D

dok ima stentova i dok pomažu nema sekiracije
kaj te briga kaj bu poslije tebe bilo

psihosomatski - ljudi koji boluju od srcanih bolesti ne raduju se životu.

eto, danas me od srca jedan dragi čovjek pozvao k sebi na ručak...juhica (prava govedska s domaćim rezancima), potom piletina i krumpir u pećnici...i čaša dobrog domaćeg drnog vina! to bje s toliko ljubavi napravljeno (a nismo ljubavni par već se naprosto družimo i tražimo ljubav) i toliko je tom gestom učinio dobro meni...sebi! tako malo a tako puno. btw riječi tu baš i ne nače puno...kad si zadnji put bad učinio nešto za nekog...kad si zadnji put poljubio nekog iz ljubavi? nadam se da jesi...sigurna sam da jesi.