Vidim da niš ne vidim
Eh, proteklih par mjeseci je moj život postao neizlječivi kaos.. a u idućih par narednih mjeseci imam jebeni zadatak srediti taj kao, makar mi se iz sata u sat stanje sve više komplicira. No, sami smo si krivi za svoje gluposti, pa eto tako i ja javno proznajem da sam si sama kriva za svaku zavrzlamu..
Nadalje, danas se vozim u tramvaju, kad li ono, lik do mene priča sam sa sobom. I onda se ja zapitah kako je biti u njegovoj glavi bar na pet minuta? Boli njega k za sve, on si je izgradio neki svoj svijet u kojemu svi žive po njegovim pravilima.. možda je tako i bolje???
22.03.2005. u 11:20 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar