Dragom O.
Bilo je to šaptanje duše zanesenjaka, romantičara opčinjenog dubokim pogledom moga zelenog oka… bila sam mu ključna tema to vrijeme, bila sam mu razbijena čaša slučajno pala na pod…. bila sam mu strast na koju je slijetao kao jata umornih ptica na putu prema jugu… bila sam mu sve. Mirisao je opojno eterično ulje mediteranskih borova i nosio mi njihove iglice na dar. Opisivao mi je leptire, koje je sretao na svom putu, pokušao mi je dočarati šum vjetra dok mu je lelujao kroz kosu… Gledali smo te slike, zajedno smo topili svoja tijela u eteričnim uljima, dok su ljetne kiše ispirale i posljednju kap prašine s naših tijela, brisali smo bez dodira jedno drugo… iznad bola postojanja, iznad naših uznemirenih duša… iznad strasti susreta… još uvijek zalutam u te mirise eteričnih ulja…
22.03.2005. u 12:39 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
O kao Ozren?
Autor: lothario | 22.03.2005. u 12:43 | opcije
Da, nekad nas grije sunce koje je već zašlo jer su neke noći hladnije od ostalih.
Autor: DOLCE-VITA | 22.03.2005. u 19:57 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 17.10.2016. u 20:51 | opcije