igra igra igru igre

dvoje ljudi se naslo u brojnosti
privukao ih trag zanesenosti
neistrazenih svih im tema
nosi ih polet jedinstvenosti
bezgranicnog osjecaja vremena
problemi sitni se ne broje
prelazi se smijeskom preko njih
a oni se jos vise kroje
iz njih puno nastaje jedan
vrijedan spomena,vrijedan ponosa
pocinje slamanje zaljepljenog stakla
brojanje pogresaka na rubu ponora
obecavanja laka,lagano padaju
greske se brzo uzdizu
boljeti a voljeti
voljeti a boljeti
brzo se stope u jednu cjelinu
misli teske muke broje
zavarivanje pred stvarnoscu
stakla rasutog po podu
skupljanje dijelova bolnih uspomena
u jednu recenicu
opet ponovo ispocetka
zaborava nema
samo ruzna uspomema ostala

upravo vidio vrabac se ukakio ...