...

nije se dogodilo ništa neočekivano. sve je teklo rutinski, po algoritmu.

već na početku učinio si nekoliko tipičnih taktičkih grešaka, a tako nastavio dalje, uvjeren da ih neću zapaziti očiju zamagljenih od zanesenosti tvojom slatkorječivošću. da sam toliko željna tvojih usana natopljenih pivskim zadahom, prstiju koji se baš nisu iskazali i kurcem kojeg si mi zdušno obećavao blagoglagoljavši o vođenju ljubavi, ne o seksanju ili kresanju. jer ja sam obrađivala tebe. ti si se samo prepustio misleći da vodiš igru.

promatrajući izdaleka tvoje vješte finte zaobilaženja otvorenog prostora i izričitih odgovora, dopustila sam sa smiješkom dobrohotne dadilje da umočiš prst kao što dječačić krade sa stola komadić nenačetog kolača. oo, kako si trijumfalno ozario facu, kao svi oni samodopadni tipovi koji po muškom defaultu vrhuncem svoga uspjeha smatraju upravo taj bezazleni detalj: gotova si! pala!

zatomio si u svojim moždanima evidentnu činjenicu da ti kurac i nije bio baš u punoj snazi. ili je možda jednostavno tak mali? do razrješenja te enigme se nije ni stiglo. ubrzala sam situaciju vrućim poručicama i razgovorčićima dubokog povjerenja i odanosti, uvodeći te u fazu uvjerenja da postaje komplicirano i prezahtjevno. ključni momenat!

jer takvima kao ti više nije stalo da utaže svoje jebačke nagone, oh, prešao si u sofisticiraniji modus operandi. tvoj ego se hrani tripovima samog osvajanja tuđe duše, tijela su ti postala manje zanimljiva.

lovački ker koji podivlja na sam miris košuta koje ga bezazleno i radoznalo okružuju. njuškaš ih, oblizuješ se, pohlepan, očiju crvenih od slasti. nije tebi do hrane. tebi je do gonjenja, da osjetiš kako ti se koža pretvara u vučju, mišići napinju, oči postaju dva škiljeća proreza, u skoku te čudovišne metamorfoze postaješ ono što zapravo jesi. podivljali vuk kojem je samo do klanja. do neutažive želje da zariješ svoje očnjake u meso, da čupaš podatno tkivo, i u razjarenom divljaštvu udišeš miris lipteće krvi.

a onda zastaneš pred oborenim truplom, ispražnjen, iscijeđena tijela i mozga, drhtav od orgazmičke euforije koja još uvijek struji tvojim vučjim bićem. zatim se polako, brišući izdajničke tragove krvave pjenušave sline s njuške vraćaš u brlog svojoj družici.

no, zaboravio si da neka zvjerad ima deblju kožu od tvoje. i da je njihova krv za tebe fatamorgana. za njih si ti samo deja vu.