Ručkić krčkić

2 : 0 za cigarete. U drugom pokušaju izdržala 4 dana, tri posve lako, četvrtog luda od jutra: ujutro bauljala po susjedstvu tražeći pušače da se ogrebem za dim, nigdje nikog, svi nekam zapalili za produženi vikend. Ajd, malo se smirim, poslije ručka uzmem pseto pa sve okolo-naokolo prema kiosku koji radi 24 sata. I uspijem proći pored njega i vratit se čedna kući. U krevet, natjeram se spavati, jer kad spavam ne pušim, ali i u snu mi se puši. Navečer izvedem šaponju, naletim na konobaricu iz svojeg kafića, jooooj, susjeda, imate pljugu, vrisnem, ajooooj, nema, i ona čeka da joj ih donese frendica i lagano ludi... U parkiću neki par sjedi, mrda po mobitelima i puše. PUŠE! BLAGO NJIMA, ONI PUŠE!

Ma, neugodnjak mi spopadati nepoznate ljude za pljuge. Pa sam otišla do onog kioska, ipak... I tak usrkala da mi se zamantalo, zamalo sam tresnula. I sad imam pljuge. I dok ih ne popušim, još uvijek sam pušačica. Ah! Ufff.

Ima li smisla prestati pušiti u pedeset i nekoj? Šteta je već uvelike počinjena, što je - tu je. Hajde, manje se potroši za dim i pepeo, ali većina bivših pušača kaže da baš ne primjećuju osobite financijske učinke. Zašto sam baš toliko zapela, iako mi je fakat teško?

Pa, zato jer s 50 konačno sebe voliš; i konačno ti je život OK, takav kakav je; i konačno shvaćaš - i prihvaćaš! - vlastitu smrtnost. Jer si konačno odradila većinu toga što se mora, na poslu više nećeš biti bolja i trebaš se samo potruditi da ne postaneš loša, familiji i prijateljima si dala dram mesa, svakome ponaosob, uplatila si dovoljno u državni budžet da sad očekuješ i neki povrat ulaganja, voljela si koga si mogla i koliko si mogla i bila si voljena koliko si mogla primiti, ako je bilo viška, sad ga nema, a manjak te više ne muči. Sad si na redu TI. Tj. ja. Sebi. U prvom licu. Najvažnija.

A promjena navika nam ogoljuje življenje: odjednom vidiš koliko vremena "nisi tu"! Pripališ i nema te, raspršiš se u dimu, izvučeš se iz trenutka, pet ili sedam minuta si odsutna mislima, ali te misli i nisu neke, nakon tih pet ili sedam minuta pojma nemaš o čemu si razmišljala... Ili obratno, pet ili sedam minuta si potpuno usredotočena na svoj tijek misli, a nemaš pojma otkud ovaj opušak u pepeljari. Znači, opet nisi bila tu.

A ja želim biti tu. Želim iskusiti svoj život. Jest, rado bih izbjegla njegove bolne i neugodne trenutke, ali hebga, nemrem, život je paket-aranžman, dobiješ sve skupa i sve skupa platiš, htjela ili ne. S pet banki znaš da rijetko kad možeš išta kontrolirati, ali, kad možeš, trebalo bi. I to mudro. Meni je laknulo od te spoznaje - ukinula je cijele lance moranja! A ostalo je HOĆU. Ne moram, ali želim.

I zato je lijepo imati 50+ godina. Ljepše nego 40+ godina. Iako smo manje lijepi i premda se na nas lijepi manje lijepih, i ljudi, i prilika, i događaja. Ali smo više svoji. I ljepše se imamo. I puno smo si važniji nego ikad prije. I znamo si ugoditi. I manje druge za to trebamo. Ali ih trebamo. Ne grčevito. Drago nam je kad su tu. I zahvalni smo. I u tome tinja srećica.

Čak i kad gubim bitku s običnim, malim, pišljivim čikom! Svejedno, veselim se sljedećem okršaju. I znam: na kraju ću JA pobijediti. I samo će ta pobjeda biti važna. Sve ove izgubljene bitke - nebitno!

Puši i dalje, nedostaje ti do "klika" bar dvije godine ...

Đuro, a kak ti to mjeriš koliko kome treba do klika?

Ne mjerim, vidim misaone obrazce, pa pretpostavljam ...

Ja vas ne razumijem.Jeli vam pušenje pričinjavalo kakve tegobe pa
zbog toga nastojite prestati?Ipak mislim ako nije da se nebi trebali
ustezati od toga.Ima puno načina djelovanja kako onemogučiti štetno
djelovanje pušenja.Od fizičke aktivnosti do suplementacije onoga što
se pušenjem uništava u nama.Tako da se može biti jednako zdrav i
pušiti.I pri tom biti zadovoljni.Osim toga velika je razlika kakav duhan
se puši.

Đuro, ne, ti ne vidiš obrasce, nego sam funkcioniraš unutar svojih obrazaca. Što je povremeno prilično iritantno.

Rekše, zapis je manje o mojem prestanku pušenja, a više o tome kako je biti pedesetogodišnjakinja. Pušenje mi, inače, ne stvara nikakve zdravstvene probleme, ali ja jednostavno ne želim imati u svojem životu nekakvo moranje koje nije nužno. A svaka ovisnost je moranje koje nije nužno.

Pušenje je poput muškarca koji daje jako malo užitka, a uzima jako puno i sputava jako puno. A čak ga ni nemreš povesti kam hoćeš.

Dakle s 36 ja sam u
50-oj.
Jao meni...
Godine mi idu
ko cucku.
:-(

Lete mi lete
tridesete...

A vidite,ja pušim iz zadovoljstva.Uživam čisti duhan i ne smeta mi.
Ali vidim da vas ono iritira i osjećate se ovisnima.Ne uživate u tome.
Onda je to za vas stvarno muka pa bolje da prestanete.

Mojih obrazaca koji su uspješni i djeluju, bar kod prestanka pušenja.
Ljudi vide i čuje tek kad žele čuti ... nedavno si priču ispričala o trenerici i kliku u glavi, mislio repilcirati, ja pisao isto još prije dvije godine, pa se ne smatram trenerom ... i taj savjet ti je bio ovdje, for free (ne znam jel' plaćaš trenericu) ... i nisi uočila.
Trenerica u tvojoj priči doslovce kopirala moje riječi, jbga.
Bilo to nekom iritantno ili ne ... rezultat je bitan.

To je ko sex po zadatku ako se ne uživa.

Jutarnji, tak se računa IQ: mentalna starost (36) kroz kronološku (50) puta 100. Ispada da ti je IQ 138.

Pardonček, pobrkala sam brojke u zagradama!

Đuro, ne čitam tvoje savjete jer mi ideš na živce sa svojim ja pa ja vs. vi, a ako mi nešto i zapne za periferiju vidnog polja, nemrem reći da sam uočila išta što bi nadmašivalo pop-psihologiju tipa tzv. ženskog tiska uz pojačanu ezoteriju. Ukratko, sereš, i to neatraktivne brabonjke. Svakodnevno. A slike treba povremeno i obraditi. Etogac! To ti već dugo želim reći, sad si mi baš fino dao šlagvort.

I to sve stoji, a ti ćeš uskoro zapaliti slijedeću ... to je tvoj problem.
(zato niti ne savjetujem ti kako, nema smisla)
No hard feelings ...

Rekše, ja iz zadovoljstva popušim možda tri-četiri cigarete dnevno. A donedavno bih ispušila 40 dnevno. Ako se pokaže da su mi te tri-četiri gušt-cigarete baš nužne, ostat će. Ali, ja mislim da nisu nužne. Treba pripaliti baš onda kad je ćef, a ne iz navike i ovisnosti. Evo, uspjela sam se to s čokoladom, a u kući mi nikad nije uzmanjkalo WC papira, čokolade i cigareta. WC papir zbilja trebam. Za razliku od, jel'te...

Dajte mu jedan iz zalaganja!

Opa...
Hvala vam vega.
Jos da to denem
u praxu...
:-/

No hard feelings, Đuro. I respekt što me pošteđuješ svojih savjeta, iako ne i svojih proročanstava. Zato bum i ja tebi uputila jedno: nikad nećeš biti pametan. Koliko god se trudio. Možda ti se posreći dementna mudrost. I možda to bude šarmantno. Navijam za to! :-))

Slažem se gospođo,različiti smo pa činimo onako kako
nam će biti najbolje.Možda i ja jednog dana budem imao
potrebu prestati pušiti.

Društvo, pozdravček, idem prošetati svoje staro pseto. Noćka! :-))

Pušili vi ili ne pušili,ja sam sexy!

kad odluka bude sasvim zrela, prestanak pušenja će biti pravi pičkin dim:-)

Vega, ne daj se smesti.
Jedan relapse ne znači ništa. Pa nismo roboti.
Uostalom, znala si da će biti teško.
Jedino se ne izgovaraj pred sobom i drugima, jer i sama znaš da se to mozak željan cigarete, poigrava s pričama o životu i zadovoljstvu. Tako se i drogeraši izvlače, ne da uspoređujem te dvije stvari.
Još te i pušači navode i zavode s dimom, nudeći cigarete.
Prestani koliko god puta želiš. Briga te šta ti drugi govore. Jednom ćeš uspjeti, kad ti stvarno dopizdi, onak jako.

nazovi broj 09153117160 i poslušaj što ti imaju reći za ostaviti se pušenja

cimer mog oca u domu je 89 godina star nepušač:) kada sam čula koliko ima godina pitala sam da li je pušio, a on kaže , prestao sam sa 60:)