Ručkić krčkić

Upravo sam pola sata slušala nekoga tko je kukao kako je agencijama za posredovanje pri prodaji nekretnina teško: te ljudi nemaju novaca, te je zakonodavstvo nestimulativno za tu vrst kupoprodaje, te su kupci neetični, povežu ih s prodavateljem, a onda oni časnoj agenciji iza leđa sklope ugovor s prodavateljem na neko drugo ime, a ne na ono koje je na agencijinom ugovoru o zastupanju i pif, ode provizijica od 4-5 tisuća eurića... Ma najte me zajebavati!!!

A što agencija nudi za te tisućice eura? Niš. Oglas na svojoj web stranici. I printanje ugovora. Ajde da mi stan bar jednom mjesečno oglase u tiskanim medijima, koje, uostalom, čita više ljudi, i to više ljudi s više love, a to su stariji i manje skloni surfanju po netu, još bih rekla, nakupi im se troškova... Ali ovako, sjede ljudi i čekaju da im se netko javi. Pa kad se javi, nazovu, jel bi oni mogli doći u roku odma, da se dragocjeni kupac ne bi predomislio. Pa ako se ne predomisli, uberu proviziju i od njega i od mene. Od svakoga nekoliko somića eurića. Za sate i sate sjedenja i jadikovanja. Ma baš im je teško, jel'da?

E da, a ako ih slučajno ti, njihov klijent na prodajnoj strani, nazoveš i priupitaš što rade za tebe, obrecnu se da bi ti trebala SAMA štošta poduzimati, npr. plaćati oglase, loviti ljude po cesti i preporučivati njihovu agenciju; jer prodaja danas ne ide. N-E I-D-E.

Je, kužim ja da ne ide, pogotovo ne prodaja stana kao što je moj, prevelikog i preskupog za prosječnog Rvata, a odveć zapuštenog i neelegantnog za lovaše. Baš zato bi mi dobro došla neka dovitljiva, prodorna, angažirana agencija. I onda mi ne bi bilo žao platiti proviziju. Ali, za ovakvo ponašanje kakvo sad doživljavam, pride uz drske jadikovke, nisam sklona platiti ni centa, a kamoli tisuće eura. Jer sjediti i čekati znam i sama. Besplatno pride.

E, a da se više agencija poveže i udruži, da si nađu strane partnere, da malo lobiraju kod zakonodavaca, da se usmjere i na drugačije oblike promidžbe, od tiskanih medija do letaka, to oni ne bi, jer ne znaju kako bi se dogovorili, i koliko bi tko kome platio, i bi li platio, i jel bi prodavatelji i kupci podnijeli još veću proviziju za takve nadljudske napore, pa je onda bolje sjediti na rukama i kukati. I kotiti se unedogled, osobito nelojalna konkurencija, a to su agencije na divljaka, bez obučenog osoblja i ikakvih radnih standarda i etike. TE su isto krive. Itekako!

Sve me to podsjeća na škole stranih jezika prije desetak i više godina: dvije najveće, koje su izvrsno poslovale u doba socijalizma, zahvaljujući nepostojanju konkurencije, ali - priznajem! - i visokoj kvaliteti usluge, spale su na niske grane čim se tržište otvorilo i čim su dobile konkurente, i lojalne i nelojalne. Odjednom ih je u Zagrebu bilo nekoliko stotina, a Zagreb nije New York i ne treba ih toliko. Nove škole su obarale cijene tečajeva, ali i njihovu kvalitetu, a klijenti su birali prema nekim svojim kriterijima, blizini, cijeni, usmenoj preporuci... I na kraju je sve bilo lošije: cijena i dalje razmjerno visoka, tečajevi kraći, programi slabiji, izvedbe upitne, a nakotio se blogme i broj stupnjeva koje je trebalo upisati da bi se kako-tako naučilo ono što ti treba. I onda su dvije najveće postale dvije omanje, a masa malih je jednostavno propala. Profesori(ce) bez posla se snašle instrukcijama i prijevodima, ili iskoristile priliku da odu u mirovinu dok još uvijek mogu stajati na nogama i tu i tamo podnijeti nekog privatnog đaka na crnjaka. A Rvati i dalje natucaju.

Naravno, i tada je netko drugi bio kriv, od zakonodavaca (koji nisu obranili monopol postojećih), nelojalnih konkurenata, do blesavih i neupućenih klijenata. I nitko se nije sjetio promijeniti način poslovanja, oglašavanja ili educirati te sirote, bedaste klijente od kojih bi htio živjeti. Jock majci: uvijek je lakše sjediti na rukama. Jer, ako nemreš dobiti lovu koju oćeš, uvijek ti je bolje ne raditi ništa. I čekati. Da se neki faktor X promijeni. Ili da stekneš pravo na državnu lovu, bilo u obliku naknade za nezaposlenost, bilo pemzijice. Pa onda opet malo sjediš i kukaš, da ti vrijeme brže prođe.

Znate kaj, nismo vam mi Rvati za kapitalizam... Ma, ni za manufakturu nismo! Dajte vi nama feudalca da nas goni bičem, ali i brani mačem kad navale barbari, bilo s istoka, bilo sa zapada. E, onda bumo i mi ustali i vikali "Tak je!" I junački ginuli na čisto povjerenje. Radije neg da zasučemo rukave i potrudimo se više za nešto manje nego što bismo htjeli.

Franjo Tahi,
revisited.
Pa kad je parola
"J...bo zakon!",
na snazi.
I sad odjednom stoji kao
40 000 stanova praznih.
Baš čudno.
:-(

Ne da nismo mi za manufakturu,
nismo mi niti za kramp i motiku!!!
:-(((

Ne, jutarnji, sve nama ide, ali očito nismo sposobni sami smisliti kaj bi točno trebalo s tim krampom i s tom motikom. A bormeš su teški u rukama!

A kruha očito ima i bez motike. Nije mi jasno kako, ali vidim da ima, kad blizu 400000 Rvata uspijeva preživjeti bez plaće. E viš, to bi bio posao milenija, patentirati tu vještinu i onda skupo prodavati recept. Ali ne kao Sumamed.

U stanju opće marčapije
ove masovne ludnice
niti jedna ideja ne može proći
ako se netko s njome ne može
okoristiti.
E sad...uzroci tome su višestruki
i dugotrajni pa jedino možete pljucati
po rukovodstvu tek toliko da si date oduška
da ne poludite skupa s njima ili nedajbože da
zaplešete isto kolo.
Barem ja tak mislim...
:-(((

Malo je jednostavnije kad se postavite
na način da u sugovorništvu
pretežu narcisoidni megalomanski pacijenti
sa traumama iz djetinjstva. Onda je maaaaaalo
lakše jer ste oprezniji. Konkretno u ovom slučaju,
možda ipak da ne tražite posrednika
nego direktno kod nekog fiškala u koga imate
povjerenja pa u miru i tišini kancelarije
složite kupoprodaju.
Tek tolko da svim tim "a di je pečat" mimozama
izbijete lovicu iz ruke?
Vi znate bolje od mene vega.
Sretno. Zaista.
:-)

Hvala, jutarnji. Da, to sam i ja zaključila i tako će i biti. Ako uopće odlučim prodati. Kako stvari stoje, čini mi se pametnijim otplatiti svoju stambenu štednju do kraja pa je utrošiti na podjelu stana u dva, jedan veći za mene i mali za iznajmljivanje.

Međutim, nisam ja the point, nego činjenica da smo mi Rvati silno inertni i lijeni ljudi. A skloni upirati prstom. Zašto bi se itko angažirao oko takvih? Kaj misliš, jesu li ljudi u zemljama razvijenog kapitalizma čekali da im netko smisli, ispregovara i započne poslove?

Nisu cekali. Nisu sigurno nego su se primili posla ko mravi
i stvorili trajne vrijednosti. Ovdje vlada nesloga i prikrivena
regionalna diskriminacija koja raspiruje mrznju.
No to nekome odgovara...
Odite na stranice odvjetnicke komore i
nadite nekoga koji se ne preziva sa opisnim prezimenom
koje zavrsava na samoglasnik i izaberite.
Problem rijesen.
:-)

Ah, jutarnji, sad ti upireš prstom. Čemu to očekivanje da išta treba biti lako i/ili jednostavno? Umijeće je snaći se u postojećim okolnostima.

Draga vega,
nemrete sad tak. Inertni sim tam a onda...
Znate sami kad bute spremni
a sad znate i kak.
Prije su oni pitali
oklen si i djelovali sukladno tome.
Sad ja pitam otkuda ste i
djelujem sukladno tome.
;-)))

Aaaaaaaaaaaaaaaaaa,pooogođen sam!