igra igra igru igre

u ranu zoru
proplakanu rosom
trava se podno teskih kapi bori
nagrbila se sva i ceka svitanje
da olaksa teret
rasti joj se htje
na noge kapnula
jedna mala kap
tiho se spustila
da me probudi
budan vec bio
tek sad se osvijestih
magla je ta na kojoj pogled ostaje
krocim nogom po svilenoj mekanoj travi
osjetim je cijelim bicem
daje mi svoje kapi
uspravlja se dok prolazim
zahvalna za trud izgubljenom prolazniku
miris je tezak nakon noci poslije sna
pun skrvenih tajni jutarnjega budjenja.
pogled mi pada prema nogama
bos sam,mokro je,hladno mi je
koracam lagano u izgubljenom svijetu
mom svijetu moga vremena
osjetim strah,neznam gdje se nalazim
opet sretan jer znam budan sam ne sanjam
u daljini cujem tup udar poznatog zvuka
ne mogu odgonetnuti odakle dolazi
trcim od sebe da sigurnost pronadjem
nasao samo kamen
u zraku miris soli
krenem dalje po stjenama njegovim
ostrim zubima muku mi daje
gledam ga bijeli se u magli
samo crvena boja moje krvi ga izdaje
osijetim svijetlost
sunce je na izlasku