igra igra igru igre

upija maglu u mene i okolinu
pogled mi se spusti
sa kamena pale dvije kapi u more
plesu vjecni ples dok se ne upiju...stope
trgnem se od te divote
zvuk sto ga veslo gura u stijene
poznati je zvuk sa pocetka moje price
boja je vec otpala od godina vjecnosti
veslanja,mora i soli
dignem prijatelja drugi u barki uspravno stoji
ulazim unutra grlim rukom oboje
oprastam se od kopna
kamena,trave...proslosti
zamahnem po moru uljane boje
suncem obasjano ljube se.... ne govore
paricam bez parica
skaram prema beskraju
ostavljam barku i dva prijatelja
smiren bez pozdava
zaklopim oci prepustim se bez povratka...