Životinjsko carstvo

Pročitah jutros u Jutarnjem o nekoj novoj knjizi za postizanje sreće. Veli, premalo mislimo o dobrim stvarima u svojem životu, njima posvetimo ovlašnu pozornost od cca 5 sekundi, a o lošima mozgamo i mozgamo... I to je istina.

dobrooo jutrooooo

Danas idem na burgijanje koljena, i naravno da sam izvrtjela u glavi sve moguće najgore varijante, od smrtonosnih, do amputacije, a od boljih umjetno koljeno, otvorenu operaciju, artroskopsku operaciju, eutanaziju cucka o kojem neću moći brinuti, a uvoj poznoj dobi niti dati na usvajanje, i tek na kraju, i gotovo s nevjericom, mogućnost da je obična cista koju je moguće punktirati.

Bok, raky!

I eto, sada razmišljam o tome kakvu sam sreću imala ovdje upoznati božu: jer, boža danas ide sa mnom. Da me drži za ruku i muštra doktore. Mene je odveć strah.

A sinoć sam srela i svog susjeda, kirurga u toj bolnici, i povjerila mu koliko se bojim. Obećao je da će i on doći.

I sada im posvećujem 30 sekundi zahvalnosti. Jer, kaže Jutarnji, citirajući tu sliku, toliko bi trebalo. Ne samo 5 sekundi.

Veli da nam se onda slika svijeta uravnoteži. Jer, sranja i užasa ima, to se ne može - i ne smije! - zanijekati. Ipak, tu i tamo bljesne i ljudska dobrota, malo sreće, nešto olakšanja, podrške... Koji, zapravo, znače više nego naše nesreće. Za nesreću smo programirani i opremljeni. Sreću treba malo potaknuti.

*citirajući tu KNJIGU - otkud mi slika??? Bit će neka frojdovska omaška...

Eto, idem zagristi život s guštom, kao ova kornjača malinu. Ostajte zdravo i svađajte se duhovito!

Sam se prestrašil
kad sam sliku videl.
:-)