..dakle ovako..:)

Što je prava usamljenost: kad se nemate sa kime posvaditi za
istač pa se onda svadite sa nevidljivim ljudekima.

..e to je zrelost..:)
Samo..zrelost za ŠTO?

..eto..
..ja zrela za prvu šetnju nakon tri tjedna, falaku'cu više dosta izležavanja :)

A bas ih je lepo citati dok si karikature
secu po zivcima. Lijek za
opstipaciju.
;-)))

jutarnji, jel' bi mogao ti sad, ovako iz rukava
napisati nešto pozitivno..
lijepo, produhovljeno
ono, čist za promjenu..
ajd pliz pliz pritipliz

Zivot je lijep.
Sretni smo kad vidimo
tko je oko nas.
;-)

http://www.youtube.com/watch?v=I3s30O2Odm0

..dvosmisleno..kaj je, bojiš se da ti repka ne ode nizbrdo..

ajd dobro..uzet ću da si mislio da su i oko nas neki dobri, a ne zločesti :)
oć' bit pozitivna danas

uups..nemrem otvoriti, raky
:(
što si to stavio?

Da pojasnim.
Covjek se bolje osjeca kad vidi tko
je oko njega i kad kaze
Hvala ti boze sto nisam
kao oni.
Jasno?
:-)

Kaj ti znaci "repka nizbrdo"?

silly, znam ja kaj si ti štel reć..al' to nije bilo pozitivno pa sam si preformulirala :)
..repka nizbrdo?
bad reputation down the drain :)

evo i sunce se pokazalo na mom obloku :))
gren
lepe se mejte :)

Joj reputacije koju ti priznaju
takvi smradovi i ljudski talog.
Pih...
:-)))

Kak si ti sexy Jutarnji,najradije bi te maznul!

Fala lepa
ni treba.
Sjebem se i ja sam
dovoljno i posteno.
:-)

http://m.youtube.com/watch?v=jD7ZymMLYZs

ovo gore nisam baš skužila o strahu..

ček, prvo da velim da razlikujem (a to sam već negdje davno napisala)
ono..I can empathize but not sympathize i obrnuto..i to je, mislim, posve normalno..da čovjek može razumjeti da netko ima
takve i takve osjećaje i suosjećati, jer je jednostavno svjestan da netko to može baš tako, otvorenog je uma, razuman i da takvi i takvi osjećaji upće mogu postojati.

Ali ako ih nije sam iskusio, u identičnoj situaciji, nisu u njegovom emotional asortimanu i ne može se u potpunosti poistovjetiti (hodati u tuđim cipelama), nije obavezan razumjeti niti se slagati niti odobravati. No, ne bi ih smio dezavuirati. Tješenje je poželjno, ali bome i lagana šamarčina nije na odmet. Verbalna, da se razumijemo. Da se dotični
malo pribere :). Neću sad o ekstremima kad je netko u panici pa ga trebaklofit da dojde k sebi da ne hiperventilira:).

Strah. E sad, ajmo malo citirati:
Strah je ubojica uma. Strah je mala smrt koja donosi potpuno brisanje. Spremno ću se suočiti sa strahom. Dopustit ću mu do prođe preko mene i kroz mene. A kada bude minuo, upravit ću svoje unutrašnje oko da
osmotrim tragove koje je ostavio. Ali tamo kuda je strah prostrujao neće ostati ničega. Preostat ću samo ja.

nemojte me prekidat, idem skuhat kafu

dakle gore su dva suda - da nas je strah onih koji nas vole najviše i
onih koje mi volimo najviše.
khm..a ajmo onda uopće ne bit voljeni niti voljet..

Strah je obična emocija i treba imati vrijeme trajanja. Ne može se živjeti u vječitom strahu, zgrčen (u fetusnom položaju, u stalnoj potrebi za povratkom u topli zagrljaj maternice, u zaštićenost od svijeta etc.) i fizički i mentalno. To je svima valjda jasno.

Ugrađen nam je samo da nas štiti od bezglavog i nepromišljenog jurenja kroz življenje. I mora postojati. Ali ne smije
biti ograničavajući faktor. I ne smijemo biti fokusirani na njega.."joj ja to nemrem jer bu me strah da ne.."

Hrabrost nije opozicija strahu. To je samo mogućnost da ga kontroliramo i iskoristimo na naš probitak.
Kao što mrak nije opozicija svjetlu nego samo njegov trenutni nedostatak.

na žalost ne bih se mogao složiti sa gore napisanim

Tako to nekak ukratko. S time da bih eto, malo se "razgolitila pred javnošću" (zeru samo) pa rekla da sam iskusila toliko
strahotnih situacija..sve do neposredne smrtne opasnosti u četiri prigode, da bi vama trebala još dva života za to svakome :). No, ne pada mi na pamet odustajati od ičega.

I, pri koncu..nezamisliva mi je ideja da bih se trebala bojati onog koga volim i/ili onog tko voli mene. Jer ako takav
strah postoji, tu nema ljubavi istinske. Svedimo to, recimo, na djecu..vjerojatno dijete volimo najviše na svijetu,
al' ima razdoblja kad ćemo se osjećati povrijeđeni nekom njihovom akcijom, promišljanjem, idejama, čak i riječima.
Sjetite se, u takvom oblikovanju ste sami sudjelovali i tome doprinijeli ..vjerojatno i svojim strahovima u nekom
dijelu.

krelec..samo naprijed..nigdje ne stoji niti sam napisala da se itko mora složiti
ja malo radim introspekcije ovih dana :)

Bolje reći oprez nego strah.
Strah s razlogom ali ne panični.

rex..da, kako vele..oprez je majka mudrosti
a u strahu su velike oči
:)

..polako da dovršim..
Nemreš niti stalno biti na oprezu. Jbg, pa kad bi stigao uživati kad bi stalno mislio da te nekaj ružnog čeka iza sljedećeg
ugla. Mislim, ne jurim ja k'o bezglava kokoš :)..i razmotrim kaj bi mglo bit, kaj bi se moglo desiti..al' treba malo i
riskirati..i prepustiti se.

Tak je.

I kaj onda kaj nas povrijede.
Kaj ak' nam malo ego zatitra, kaj ak' ispadnemo glupi,
kaj ak' smo izgubili malo vremena, malo vjere..
Sve je to ništa u odnosu na ono koliko još nosimo u sebi, koliko puno imamo i koliko nam nitko ne može otrgnuti.
Nisu emocije špek, Kad ostane samo kožica ( doduše, i ona će poslužiti npr. u grahu)
Sve i dalje nosite sa sobom.

..sad da vidim kaj sam sve nadrobila :)

Ti mora da si psiholog.
Znaš da ih večinu ne volim?
Radije ih sve bičem gonim!

Nisam.
To su plodovi mog promišljanja..ovak malo random nabacani :)
Bič?

Je,pa zakaj bi ruke prljal?
Osim toga dalje doseže.

..daunloud Gravity gotov,
gren gledat..
uživajte :)
I ne bojte se :)

Dođi u moj park
da te lovim
in the dark!

http://www.youtube.com/watch?v=bKZBzmz7y84