Čarobni brijeg

na tronu smo smrti
zapalili krijesove
za sjećanja i istu krv,
odnijenuli dobro, novo
počistili, poredili.
kamenje i mramor
osuli mrtvim laticama,
za njih.
jer tako treba.
sad ostaje isto učiniti
srcu, umu i nadama,
posuti se cvijećem,
zapaliti plamen,
uresiti sutra u dobro i novo.
krenuti pa dokle ide,
do zida, do kraja ulice,
do ruba svijeta
i svemirom ako može.
za nas.
jer tako treba.
s trona tog se skinuti i
na oblak se popeti.
goli, sami, novi.
na krhotinama jučer.

Moćno.

a što osim.........