Basna o galebu i mishu

Ne smatram se racionalnom osobom.Mnome upravljaju isključivo duhovi mojeg duha.Vatra i instikt.Postupci koji izjure iz mene u kovitlacu osjećaja teško mogu biti glumljeni ili kopirani.Prestala sam žaliti za njima,nema potrebe lizati rane kad je učinjeno.S godinama se naučiš cijeniti to nevino dječje stanje duha.S godinama ljudi oko tebe nauče izbjegavati te.To je u redu.Daje ti mogućnost biti s ljudima koji te zbilja takvu i vole.
Ali..zavidim racionalnim ljudima.Zavidim tebi.
Iz mojeg kuta potrebna je velika snaga uma da bi postigao nemoguće.Da bi nadišao svoje srce.Da bi ostao snažan i postojan u dugim usamljenim noćima.Ili...
Znaš..imaš problem.Previše te osjećam.Čak i preko tvojeg zida.Osjećam tvoj dah na vratu u noćima.Osjećam tvoje ruke oko svojih ramena.Osjećam tvoju ljubav.Tvoja nježnost me ujutro omota i prati cijeli dan.U onim najtežim trenucima,vidim tvoje mile oči.Osmjehuju mi se,znaš...i čine me sretnom.Tvoje srce te vara svakom minutom tvoga dana.
I..znam da nisi sretan.Jer zid prema meni je zid i prema drugima.Zid koji te čuva od osjećaja i sebe samog,te ujedno i odvaja od drugih ljudi.
I ne,drago moje,najdraže,to nema veze s racionalnim.