-)(- -)( - = :-)))

Ova koja je ušla, to nisam ja.
Ja negdje tamo otvara prozor jer ulazi plavo i potapa sobu.
Ja je umorna do kosti, ali pleše bosa na toplom kamenju.
Ja je ona koja će umrijeti od sreće u 100. kad više neće moći primiti toliko ljepote.
Ja piše najljubavniju pjesmu rukopisom bombaša i psuje jer joj ljubav izlazi na uši.
Ja razigrava čegrtaljke smijeha i raspuhuje nevrijeme iz dvorišta, čista zajebancija.
Ja se ne boji njihanja krošanja i mrtvog lišća, lijesova i lijeske. Ne boji se uopće.
Ja kad gleda u tebe, gleda te pravo u oči i grudi joj se šire kao da udiše svijet, i ti voliš Ja.
Ja odskoči kao jojo kad je zaboli i otkotura Kraj svijeta tamo i natrag, kao onda kad ne voliš Ja.
Ja je nježni pamuk u somotu onih trećih, svila i škare i papir i kamen. I sama je, samo Ja.
Ja ima glatka bedra i željan trbuh i prati ritam okretanja kotača, podatna kao voda.
Laje na mjesec, pjeva na ljude, vrti sedamstoti krug, oživljava prepariranog jelena,
Kruh i vino, pa kroz more, ovdje, ondje, dolje, gore, Ja.
Niz ulice, semafore, uz zimske sige, lipnja zore, kolodvore, Ja, nekad bolje, nekad gore,
diše, plače, traži, hoće, jede, jebe, voli, raste, boli, stari, mrije, smije, gubi, vodi, ruši, gradi, spava, radi, ide,
bude.

Neka druga Ja.
Ova koja je upravo ušla – ma, zajebi:
Mrtva plastika ni za ciganski Madame Tussaud's.

Link

još jedna neće smetati :-)
http://i.imgur.com/177P8ms.jpg

A đe je On? Koji pojebe Ja. Jel' izašo na kišu? I sada gazi po baricama i cereka se. Ili druge vuče za kike?

ja je nježni pamuk u somotu onih trećih,

potka. lajt motiv

ja je nježni pamuk u somotu onih trećih,

potka. lajt motiv

opere u Ludnici.