Rosela, vještica sa livade

Kišne kapi u današnjem jutru, u ranoj zori koja je bila neizrecivo slatka za mene, unutar mene.
Kišno jutro je naslijedilo proteklu olujnu večer koja me je uistinu iznenadila...onako kako to inače čine oluje... uplašim ih se i uživam u njima strastveno.

Ovaj cvijet se stvorio pred mojim očima kad sam posjetila društvenu mrežu na kojoj sam aktivna...
...vrlo je raskošan i ujedno nježan, ako se ne varam u pitanju je dalija? Nebitno za ono što on jeste...
Jedino važno je to da je uronio u čokoladne zjenice i da je neodoljiv kao i moj napola budan san pred novembarsko svitanje.
...jesam li ja to poetična u riječima koje sada pišem...? Ne znam... ali znam da sam vrlo spontana, vrlo meka, a sve tome slično je dobrodošlo...