...

draga moja, na ovaj tvoj zadnji upis... što da
kažem...?

ooh... da, rijetki su koji upravljaju
sami sa sobom. kamoli tehničkom izvedbom. a
ponajmanje umjetničkim dojmom. znaš, za mene
seks može biti sve: od skrivenog pogleda pod okom koje gleda
u potpuno drugom smjeru, od usputnog smicanja
trbuščićem po mojim leđima, naglog glasnog
izgovaranja riječi dok prolazim pokraj njega, i
naoko formalni pozdravi pred mnoštvom. dovoljno
mi je da gurne komadić čokolade namočene u crno
vino u usta, a onda obliže svaki prst kojim
je dotaknuo moje usne, moj jezik...makar poslije
otišao ne rekavši mi ni riječi. eh, za takvog
znam da odmah dobija desetku! jer znam da svoj
performance ne može prezentirati ni jednoj
drugoj, nego samo ovakvoj kao što sam ja. ne
tješi me pomisao da ga izvodi izuzetno rijetko, i
da mu je ono bila samo vježba za eventualni pravi
nastup. možda sam bila samo privremena
scenografija, cameo uloga. a možda me ipak
predvidio za glavnu rolu? nije bitno.

opet ispada,
kao što si rekla, da je sve na čekanju, kao kod
doktora, u dućanu, a onda ispada da je roba
rasprodana. i nitko ne postavi natpis na vrijeme:
nemojte čekati, ne isplati se. kemiju sam već
odavno apsolvirala,
toliko-i-toliko-atoma-nečega-daje-toliko-i
toliko-molova molekula. jbg, mogu brojat zauzete
valencije, no ipak se tvrdoglavo i naivno nadati
da će se uplesti teorija kaosa, zakon velikih
brojeva, kvantna fizika i šredingerova mačka. i
da će se neki novi heisenberg nedeterminiranosti ufluktuirati u
one gluone, rascopati kvante, preokrenuti spinove
i sve će završiti jednim big-bangom.

da vjerujem riječima: - jedva čekam naš dvoboj.
(onda njegova omiljena sintagma dragim ženama), vidjet ćeš kad te se
dočepam, ni tvoji specijalci ti neće pomoći.

ne preostaje ništa drugo nego da čekam, i
osjećam okus čokolade i vina s njegovih
prstiju. dok se ne zadesi netko posve drugi,
donesen strujama akašičkog polja.