...

Znate li da smo dobili novu klozetfrau u društvu?

koka koja je vjerojatno silno ljubomorna zbog svog drageca na sve živo što nosi grudnjak (hmmm, ne odlučuje li o izboru između dvije žene ipak - muškarac?), dolazi u društvo u zadnje vrijeme da bi kao rotvajler kontrolirala što njezin dragi radi i s kim se druži, da ne bi otišao u kvar. obično dolazi među prvima, zasjedne za visoki barski stolac i odande ima čist vidik i pregled kompletne situacije. iz ptičje perspektive, nema tu labavo.

no, eto, zgodi se da sam taj dan došla u klub nešto ranije i s kompićima zaposjela njezin tron. kad je dotična konačno stigla, našla je svoje počasno mjesto zauzeto, te se ukazala potreba za hitnom primjenom plana Be. sjesti na poziciju gdje je vidljivost terena približno dovoljna za kontrolu i nadgledanje. tik do veceja. zbog štednje, rola higijenskih ubrusa za ruke nalazi se na tom dijelu šanka, gdje je gospodična Kerber rassprostrla svoje raskošne laktove i poprsje.

obavivši nužne potrebe izšla sam iz klozetskih odaja mokrih opranih ruku i zamolila je ljubazno da me pusti da dohvatim papirnu rolu. - ah, da, izvoli - s osmijehom ledene kraljice br. 17 uljudno se odmaknula. -hvala- ljubazno sam uzvratila osmijeh.

dva sata kasnije dvije male pive odradile su svoje, pa sam i ja odradila minus par deci na zahodu. kad sam krenula obrisati ruke, ponovno ista situacija: cca 110 kila žive vage razvaljeno po šanku i zakriljuje tako žuđenu rolu papira. ponovila sam istu molbu: - molim te, mogu li uzeti... Okrenula sa za 180 stupnjeva, u svojoj punoj veličini, dohvatila rolu i otrgnula komad za brisanje ruku, dodavši uz sladak osmijeh: - ah, nema problema, dat ću ja tebi kao što sam i drugima davala... - hvala.

eh, baš lijepo kad ti ispred veceja stoji ljubazna klozetfrau i dijeli papirnate ručnike. besplatno! :)

ha ha...ne čini se tako na nekim fotkama? ili je to samo obična...priča?

da, na nekim fotkama iz dvijehiljade i neke. no da je vidiš, smrzla bi se. najprije sam mislila da je trudna. ono, wtf, kakva je ovo gomila zblajhanog mesa koje se trese sa svih strana. plastičan osmijeh, bez mimike, pogled bez topline, kretnje trome i nespretne, prsti naotečeni, oči podbuhle. sori, relativnomlada žena, zdrava, napirlitana, a toliko duhovno i tjelesno zapuštena. znaš, na žalost svim svojim osjetilima osjećam ljude oko sebe, njihove boli, podmuklosti, strahove. moja zelena milja. od toga ne mogu pobjeći. ne, ne čitam misli. ali osjećam. ljudi mi ne vjeruju. no vjeruju mi oni koji su sami takvi.