...

evo ja napisala još jednu malo sukrvavu, a više plačnu priču. no, ta nije za javnost. možda ću je metnuti javno jednog dana, kad se sve smiri, i kad se smiri moj ostatak nade, kojeg sam okrutno stjerala u neki smrdljivi prašni kut pun truleži, u želji da i to malo nade istrune i krepa, crkne i ostavi me na miru od tog čovjeka. ne mogu si pomoći, još uvijek razmišljam kako istina možda i nije takva kako se meni čini, beozosjećajna, i da ta osoba možda i nije izgubljena od mene zauvijek. glupa šupendara. sorkač, baš sam u nekom očajnom nagrizajućem raspoloženju. da barem mogu plakati.

odoh na izlet s frendom, da se zezam s veselim društvom,
kadli me hapa jedan tip i pokaže svoju naklonost. pasalo mi je. na drugom čoporativnom druženju već mi uvalio kis. prizbnajem, već me dugo nitko nije tako nonšalantno pomeo (ajmeee, ovak nekaj zbilja strasno luđački doživet, mljac, mljac).

no onda sam skužila , dočula od klafežea da je kao u krasnoj vezi, vjeran, da mu ne pada na pamet niš sa strane, daje to svemirska ljubav, iako o njemu kruže čudne priče, niš to nije istina, interijer je nešto sasvim drugo, on je vrlo solidan tip i ne bi to učinio svojoj obožavanoj, bla, bla. i onda mu velim u lice da je obični muški prasac jer ima curu i kaj onda z menom dela. ne, ne, nije to veza koja obećava, ona mu zapravo ne paše, ne voli ju, nije baš školovana, druži se s čudnim ljudima, nije on tu sretan, seksualno ga ne privlači, nije već dugo spavao s njom...senzualnost koju je pokazivao, zaluđujuću strast i radosno hofiranje sam prihvatila kao mogući pokazatelj da, možda, možda, govori i istinu. željela sam vjerovati. osjećala sam se sjajno, ženstveno, poželjno, i nije mi bilo važno što će biti sutra. jer, danas je bilo slatko, žestoko i zanosno. ooodaaa... bio je uporan, dolazio mi u kvart, pratio me do doma, zvao me, pisao mi porukice, nalazili se skoro svaki dan, i odlazili zajedno poslije druženja u škvadri, čak je došao i na književnu večer što inače ne dolazi.

vidjela nas je jedna njegova frendica iz škvadre, inače prijateljica njegove hanume (reko je da je cura bila u njega zaljubljena, no sigurno ga neće otkucati jer joj je činio neke usluge, to je tako suvereno tvrdio) i naravno da je odmah signalizirala. odonda se njegova cura redovito interesira u klubu na fejsu što se događa, čak i piše pokoji komentar,počela je naglo stavljati sladunjave slikice na svoj zid, srčeka, poljupčeke, natpise tipa: "zauzeta sam, imam najboljeg dečka na svijetu", dok smo se mi ljubakali i petingovali naveliko, dok nisam skužila da je ona skužila pa mi se smučilo, jer očito njegove pričice i nisu bile blizu nekog njihovog raskida. i tako to. još smo se neko vrijeme nalazili, insistirao je, a u meni se javila luda nada zatelebane šiparice namjerno sam ostavila razum da čuči pred vratima. kaj buš, valjda klimakterične tete povremeno i pobudale od hormonske neravnoteže, ha, ha, . jednog ću dana objelodaniti njegove prekrasne maštovite poruke da ne mislite da sam nasjela na nezanimljivog, nekulturnog, nešarmantnog, sirovog, neduhovitog i bezveznog tipa, doduše to se ne odnosi na njegov emocionalni i moralni habitus, naravno. nekako se kroz sve to nazirala patologija histrionskog tipa i petarpanski nedostatak odgovornosti za druge. s druge strane, kad bih ga slušala kako govori o svijetu, sebi, ljudima, čitala njegove upise i postove na netu, taj trenutak sam mu vjerovala sve. i, čudno, uopće mi nije žao što jesam.

govorio je da nam se ne žuri, da se ne želi sa mnom samo seksati, da želi voditi ljubav. onda sam mu rekla: ok, pazi kaj si sad rekel, voditi ljubav nema istu vrijednost kao kresnuti se. osim toga, za tjedan dana imaš godišnjicu sa svojom curom. odgovorio mi je zaneseno : "ja žudim za tobom, bez obzira na taktiku, frenndice i godišnjicu".

a onda, dan-dva poslije toga, naglo je zamuknuo, čak ni da pošalje bijednu poruku: gotovo je. naravno, takva izjašnjavanja takvi tipovi izbjegavaju kao kugu. elegantnije im je pravit se blesav i glumatat ko da niš nije bilo. i stalno se pojavljuje s njom u društvu. kad sam je prvi put vidjela na druženjima sa škvadrom, iako dotad nikad nije dolazila, pravila sam se neuka, pružila joj ruku i upoznala se s njom. on je izbjegavao moj pogled, no po svom običaju, ne može odoljeti da mi se ponekad ne približi, onak lovački po defaultu, ščipne me za bokić, protepa mi nešto tipa kak si mi mačak. i šuti ko pizda. i još kad sam čula priče s druge strane, da povaljuje kaj mu dopadne šaka, da je čak jedna morala ove zime abortirati, a tek je par mjeseci bio u vezi sa svojom sultanijom, pa ona farsa s proslavom godišnjice njihove veze na sva zvona uz objave na fejsu, kao svi im čestitaju na svemirskoj karmičkoj ljubavi, pa pitaš se ko tu koga jebe.

samo ne kužim takve žene koje čine kazalište od svoje veze, a zapravo su hilari klinton. s tom razlikom da mu ja nisam popušila kao što je to napravila monica. sva sreća, možda bih dobila
kakav sifilis ili trišu. samo mi nije jasno kak ta hilari klinton iizdrži kad joj se vrati obliven svim tim tuđim slinama i izlučevinama, ha, ha, mmora da ima dobar želudac ili da ju pale takve stvari. sve mi je to poprilično sicky.

a još uvijek, u svojem nevinom mozgiću sklonom hepi endu, pomislim, možda ju inače ne vara, možda su to samo tračevi ljubomornih žena koje ga nisu uspjele dobiti, a on se smjerno vratio svojoj dragoj, jer je uvidio pogrešku, shvatio da mu je bolje s njom nego nesigurna veza sa mnom. da, imam još uvijek onu prokletu trunku trule nade da se ipak varam, ha, prava šupendara!

znaš, nemam šprancu takvog ponašanja u glavi, pa si ne mogu prispodobiti pravu istinu. koja je vjerojatno takva da je on tipično muško govno kojem paše imati formalnu vezu iz koje ima ogromne benefite: ženska ima više love od njega, kuću, auto, viksu u zagorju, na moru, i očito je spremna da ga dočekuje nakon njegovih malih izleta. to što je o njoj pričao s izrazom sažaljenja na licu, tipična je finta da onoj drugoj pokaže kako je valjda suosjećajan i pažljiv. bljak.

i, jedino mi je žal kaj se nismo kresnuli, stvarno mi je žal. jer zna napalit, očito mu to jako dobro ide, ha, ha. u svemu ostalom je Ženskar Je Bi Vetar
Uredi zapis
14.10.2013. u 11:22 | Editirano: 14.10.2013. u 22:24 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
straha više nema
sve je posve ravno
razvalila slavno
srce što mi drijema

ne bojim se sada
ni đavla ni boga
nit kurca nit roga
sad tišina vlada

raščlanila ljude
na faktore proste
neka, nek se goste
nek im tako bude

neka misle samo
da kradu mi dušu
al glupi ne znadu
da ja nisam tamo

da me nigdje nema
gdje ruglo im cvate
hijene se sjate
al žrtva im drijema

nije im do slasti
samo mirno ležim
od ničeg ne bježim
nema više masti

zalud meso meko
koje zvjerad kuša
jer moja je duša
otišla daleko.
__________________
Autor: klasa_optimist | 16.10.2013. u 9:14 | opcije

ne, nisam došla još k sebi, iako se svesrdno trudim. i zapravo uopće ne znam kad bum se otarasila tih misli. već dugo mi se tako nešto nije dogodilo, da sam se naprosto prepustila, kako mi je jednom rekao: prepusti se tom jesenskom vjetru. mislim da netko ljudskiji i pošteniji tako nešto nikad ne bi činio. anjemu je to očito u krvi, nemir, pokušaj popunjavanja osobne praznine, kompleksa i dizanje ega. koji mu je očito jako nisko kad ga ima potrebu stalno podizati, ha, ha.

no ona najbolja je...zamisli...da i nema one druge...bila bi treća...ili ...možda se i njih dvoje poigravaju na taj način...znaš da se ona prijateljima često javi sa njegovog...i obrnuto...- kaže mi prijateljica - možda si nasjela na "igru!"

isuse! pa to je totalno morbidno! a ja budalesina mećem postove samo za frendove. a on mi se ponudio za frenda i ja prihvatila. sva sreća, nismo si nikad pisali ovdje!niti sam mu ja ikad komentirala njegove postove. upičmač, a ona je, ne vidjevši ga nikad i uopće ga ne poznavajući, poslalla zahtjev za prijateljstvo jednom mom frendu, vjerojatno znajući da će mi on to reći. i, kao, pisala mu da se ona ne viđa baš često sa svojim dečkom, da je to slobodna veza, da kad će se naći na kavi, pa o svom poslu, bla, bla. ne, teško mi je shvatiti da netko mže biti tako perverzan, pa to je bolesno, bolesno. jesu li se to onda našla dva psihopata???pa uživaju mučiti druge.

moguće da se igraju tako...ili dokazuju jedno drugome...;)))

što dokazuju? treniranje vjernosti, ha, ha. ono tipa: zavodit ću, napravit ću i dijete, a ti uživaj u mojim pustolovinama. a kad se naslinim s drugom, onda će mi libido biti tako velik da ću svoju curu vrhunski poševit, ha, ha. zato jer mi treba veliki poticaj da mi se digne pimpek. urnebesno!!!

no...možda i istinito!

kad je bil z menom stajal mu je do nebesa, ha, ha. neka ga van kuće napali, a onda se on istresa na legalnoj curi, ha, ha. možda je i istina ono kaj mi je rekel o njoj, da mu je ružna i da ga ne privlači. a budući da ona ima bolje materijalne pozicije, bogec mora trpit tu debelu napudranu mješinu, ha, ha

Ne znam ...no..ona je puno mlađa od njega...

znam, ima oko 4 banke, no zgleda poprilično znucano jer je predebela za svoje godine, i jadno je kad mi on pričao kako je neprivlačna, neseksi , neobrazovana, druži se s kojekakvim mafijašima i da je u tu vezu ušao, isto kao i ona, bez ikakvih osjećaja, tek toliko da ima vezu i da ne bude sam. a kad sam ga pitala zašto je u takvoj vezi, veli da mu je teško kako da joj objasni da mu se na nju ne diže, ha, ha. pazi, ovo je već ozbiljna manipuolatorska patologija.

užas...

jer, ako mu jest privlačna (pretpostavljam da ipak jest u neku ruku kad je ostao s njom), nije mi jasno čemu onda ta bezumna lovina na friške komade? ili je on stvarno impotentan pa mu treba jačeg poticaja, ha, ha. u svkaom slučaju su oboje za dugotrajno psihijatrijsko liječenje, ha, ha. kad bolje pogledaš, on muca od djetinjstva. a takvi obično imaju puno kompleksa koje kompenziraju svakakvim "djelatnostima", među inima i perverzije kojekakve vrste.
Autor: klasa_optimist | 16.10.2013. u 17:28 | opcije

ne razumijem kakav sam gaf napravila? osim što sam pristala da budem s vezanim čovjekom, vjerujući mu da namjerava raskinuti staru vezu. da, to sam vjerovala i onom tipu prije, i očito prerano uletila u priču sa novim.

upravo taj,..prepustila se...

ma kad pogledam, bilo je izlazaka, ljubljenja i malo maženja (koliko se to uopće može na javnom mjestu), bilo je dugih razgovora o svemu i svačemu, lijepih obećanja. nježnih i strastvenih riječi. i to je sve. zapravo, objektivno nije krenulo nikuda, ostalo je u tom ćorsokaku. ne mogu poreći da me je jako privukao i da su mi njegovi zagrljaji godili. no psihički nisam dobila ništa, baš ništa.

kak se to njoj ne gadi? pa skupa su samo godinu dana, i u tih godinu je nabral više komada nego dok ni bil u vezi. zasad smo u klafežeu nabrojale najmanje 5-6 slučajeva u tih godinu dana. bilo bi lijepo objaviti popis harema, ha, ha. zakaj bi bilo frke, pa napisala bum samo jednu priču o čudnoj "ljubavi", impotentnom frajeru koji treba dodatno rajcanje jer ga cura nemre napalit dovoljno, ha, ha

Moj savjet zaboravi i baci se na nekog drugog komada
5-6 pa to je strašno! Zbilja to ne kužim! I ta cura je lik za pamčenje, jbt takve valja nigdje nema!! Da bi sve to tolerirala, zato i je on sa njom!! Gde bu takvu našel?
Autor: klasa_optimist | 16.10.2013. u 17:34 | opcije

"...voditi ljubav moze samo onaj koji ima osobni kontakt s tobom, a to ukljucuje otvorenost i iskkrenost ... tip je ocito sponzorusa koja ide linijom manjeg otpora u zivotu, i onda uvijek vise plati na kraju
.. nije ni cudo kaj je svjestan da ga puno kosta i da nemre nekad disat ... meni se cini da si ti sa svojom fatalnoscu vatalnoscu tipa otkravila da se bolje vidi i sagleda, ali ocito mu to sad jos vise burden nego oslobodjenje. ne vjerujem da ,,,,,

draga, vuce me krevet, stra cu nastavit razmisljat o takvima koji su te skoro maznuli ali nisu. oni to nikad, su dio namjestaja koje ta kobajagi jadnica posjeduje a kao uza svu slobodu. kaj je to? sakramentalna ljubav sigurno nije. mozda on misli da je to umjetnost jebenog zivota. ili vjecno utvrdjivanje pazara. znati pravi trenutak. ,,. eh, kad se to ide mozgom delat, a za druge organe nevidljive se nema vremena , il su nekonvertibilni ..." da, draga moja, upravo si i ja tak razmišljam, ha, ha.
Autor: klasa_optimist | 17.10.2013. u 14:08 | opcije

ha, znači da sam ipak dobro naslućivala, sve je to čista psihijatrijska šarada, ha, ha, o tome ću napisati priču: kako se impotentni tip mora napaljivat dodatnim komadima da bi povalio vlastitu cuuru, ha, ha. čula sam još iz nekih izvora da se to i inače zna u škvadri, samo mi nisu jasne sve one cure koje i dalje strpljivo puze pred njim, ha, ha.
Autor: klasa_optimist | 18.10.2013. u 15:30 | opcije

na kraju balade (ma zašto mi neki uporni dosadni glasić podlo šapuće da nije kraj?) lik se potpuno ravnodušno ponaša, ništa više ood formalne kurtoazije pristojnog ponašanja. i onda se pitam ne vara li me onaj moj senzibilitet i nesnosno nadražujući miris napetosti dok prolazimo jedno uz drugo, obligatno okrenuti leđima i guzom. a moja dioptrija minus tri ne dozvoljava da proniknem u sive škiljeće vučje oči. na blizu ih uvijek, ali uvijek sklanja od mojih. ne, nije mu bitan ni moj pogled. a ipak, frendica, doduše pod parom od par piva, mi je natuknula da stalno gleda u mom pravcu, dok se tamo smijem grohotom, mašem rukama i euforično grljakam i ljubakam sa svim i svakim.

s druge strane, prilaze mi njegovi dobri prijatelji (ha, svaki od njih tvrdi da je s njim jako, jako dobar, u povjerenjeu, ha, ha) i diskretno navode razgovor na njega, kako bi bilo najbolje po mene da ga se okanim, od toga nebu niš, ipak je on odabral svoju curu, da, ne čini se da ju baš voli, znaš, ona njemu pronalazi dodatne posliće, osigurava mu egzistenciju, znaš, on ti je bil obični košar, ipak ga je podigla iz blata, zgbog toga joj je vječito zahvalan, ah, to ti je velika ljubav, on ju obožava, a ti si mu, onak, nepredviđeno uletila, znaš, on ti zapravo hoće imati novu obitelj, želi mlađu žensku da bi mu rodila dijete, pa kaj onda kaj ova ima prek četri banke, nikad nije kasno, ma reko je on meni u povjerenju, pričao o tebi (što? što je rekao?!), ma sve najbolje, ti si super ženska, ali nećemo sad u detalje, bum ti pričal drugom prilikom, ne, zaboravi ti njega, nije on za tebe zainteresiran, ma ti se njemu jako sviđaš ali se ne ukklapaš u njegove planove, ma on se tebe pomalo boji jer zna da s tobom nema labavo, ma htio bio on tebe...

i tak, zapravo gomila konfuznih informacija, svi znaju da si ludo zaljubljena u njega, ma to se vidi iz aviona, obilazite jedan oko drugoga ko mački,kak se blesavo ponašate, povukla si se tamo u kut i pušila nervozno dok je on bio u blizini, pa vidiš da te htio izazivati, ma napravi ga malo ljubomornim, vidiš da igra igrice, ma on ti je budala, varao je već stoput onu svoju, a ona okolo priča da je on taj koji se treba pazit što radi, ha, ona je ipak,puno mlađa od njega, on je star. ionak je ona skužila, okolo priča da ju ogovara jedna ženska, pazi, žena radi, a ovdje nema puno onih koji ozbiljno rade.ponosno je isticala kako je lavica koja čuva svog lava, nek se kobile okolo samo sprešetavaju, on je njezin, pa toliko puta su se i sposvađali i raskidali pa niš, vrati se on njoj... bla, ba bla...

pravi špilšul! kakve igrice, kakvi bakrači! ne treba mi natezanje ko u pučkoj školi, oš oš, neš, neš, oš-neš-bangladeš. imali smo prilike, da, to me muči, imali smo prilike kresnut se ko zveri, recka meni, recka tebi, a onda je sve krenuo nizbrdo njegovim euforičnim izjavama o vođenju ljubavi. jel si ti svjestan što si sad rekao? vođenje ljubavi je nešto čisto deseto od sraza trenutnih strasti. da, on se ne želi sa mnom kresati, ševiti (uh, kakvi ružni izrazi za nešto tako prekrasno), on želi sa mnom voditi ljubav, zar mu nisam vidjela u očima, on i dalje osjeća isto.

hm, da li i dalje osjeća isto? ponekad pomislim je li svjestan da smo dvoje ljudi u svemiru koji su konačno nabasali jedno na drugo? ili je to samo moja fiksideja? pa on to uopće ne želi, ne osjeća, ne, nisam u njegovoj životnoj projekciji. samo sam jedna od mnogih koja ga je ponešto zaintrigirala svojim znanjem, verbalizmom, i, ne može se poreći, seksualnom privlačnošću. i onda se po ne znam koji put pitam naivnošću žene željne ljubavi, zašto postoje toliki ljudi koji vole neobavezne flertove. to ih održava u kondiciji, da. to im diže ego, da. zaigrani ljudi koji hvataju svakog leptira kojii m s emota pred nosom, da. lovački nagoni, da. kao i neodoljivost nove igračke kojoj se predaju s djetinjim oduševljenjem, nakratko, dok traje njihov hiperaktivni interes, da. i pri tomu čak nemaju trunku odgovornosti zrelog čovjeka da riješe stvari do kraja, uputivši zadnji oproštajni pozdrav. hja, muškarci su takvi, pa valjda ti je jasno, nemreš od njih očekivati tak nekaj. možda ga je sram, pa ne zna kako, ma sve si to shvatila preozbiljno, daj nemoj, možda bježi jer bi s tobom bilo ozbiljno, bolje vrabac u ruci nego golub na grani. teško je sad raskidat već izgrađenu vezu i uputiti se u nepoznato, ponovno se upoznavati, prilagođavati, s neizvjesnim rezulotatom, prestari smo za tak nekaj.

pitam se što je to u tim ljudima da tako ozbiljne stvari uzimaju olako, zar im ništa ne znači, ne doživljavaju te prekrasne trenutke toliko krasnim da bi se zaustavili bar na tren, udahnuli opojne mirise, proživjeli taj ddragocjeni dar u potpunosti, i onda se barem oprostili kao ljudi? tražim li previše?

a možda mu se naprosto ne sviđam dovoljno.
jbg, ko roba s greškom.